Duhovni razgovor o.Gavrila sa bratom Petrom A-   A+  

- Oče Gavrilo, blagoslovite.

o.Gavrilo- Bog te blagoslovio, brate P.

- Meni ujutro mozak kao da je kuvan, oče. Dok se ne razbudim ili se pomolim ili padnem u blud. Ili na slavu Bogu ili na radost sataninu. Jutros je bilo na slavu Bogu, ali uz velike borbe. I taman mi se otvorio um i došle riječi za tekst o bludnom sinu… Pomolio sam se da ostanu zapečaćene u umu i srcu, kako bih ih kad nađem vremena zapisao. Da sam pao u blud niti bi bilo riječi niti radosti, ali to je samo jedan dan borbe, a slijede mnogi. Već večeras napad slijedi. Kad govorim o bludu mislim na bludne pomisli, pošto sam se neko vrijeme već odvojio od moje protestantice, da nemamo kontakte ni mjesta za iskušenje.

o.Gavrilo- Tebi dolaze svakakve fantazije. I kako onda možeš da komponuješ sve te tvoje misli i pretočiš u reči.

- Mene je nekada strah da ne poludim…

o.Gavrilo- Zato što previše naprežeš mozak svakakvim mislima. Onda mora nešto da pukne u glavi, kad po njoj svašta burla.

- Jeste, mislim da je to zbog posla koji radim. Ja sam nekako nervozan kada dođem kući, jer posao koji radim ne krpi moje potrebe i potrebe moje porodice, a novac ne rasipam nigdje, sve u kuću ulažem, i onda sam nezadovoljan. Ugnjetavaju mi dušu na poslu, a ponovo nemam ništa. Kući dođem premoren i mislim, mislim, i na kraju se sve završi u nekoj mislenoj agoniji. Niti se molim, niti šta korisno uradim. Nego da Vas ne zamaram, oče… Kako juče rekoste: trud, molitva, post, pa će se pokazati…

o.Gavrilo- …bogati duhovni plodovi.

- Ja naprimjer dok sam studirao manje sam bio misleno opterećen, nisam brinuo za mnogo toga, samo da učim i u slobodno vrijeme da čitam duhovne knjige… Tako da sam tada mogao da izdržim i po tri mjeseca da ne padnem u grijeh. Ali tada sam se skroz odvojio od kompjutora, sem kada mi je trebao za posao, i od filmova i televizije i svega.  Bio sam kod ujaka i nisam imao slobodu, u svojoj sobi sam provodio vrijeme.

o.Gavrilo- Ali sada te vuče radoznalost…

- Tako je to. Kako kažu sveti oci, treba odsjeći sve što može da te uvede u grijeh. Znači, mene vizuelne stvari uvode u grijeh, najprije kompjutor. To je kao da narkoman stoji kraj droge. Mene na kompjutoru jedan klik odvaja od sramnog sadržaja i onda sam pečen. Ma, i da nema kompjutera, ja više nisam djevstvenik i taj štit je otišao. Misli će da muče, i slike, i prikazi, ako ne na javi onda u snu, pa istočenja… Moja se rana ucrvljala i treba amputacija, očigledno, a to je bolno.

o.Gavrilo- Pa sad hoću, pa sad neću, pa još sad pa više neću, sve tako dok ne dođe čvrsta volja za odricanje. Ako to ne, onda neka bolest ili dok ne dođe starost, ako je se dočeka, ili neka iznenadna smrt. Sećanje na smrt je najuspešnija amputacija - presecati greh i čuvati dušu.

- Oče, sve je to kod mene jače kada imam slobodu. Ovako sam na poslu ušao u mehanizam svijeta, a živjeti dva života je teško. Zato je potrebno odreći se svega i hoditi za Hristom, ili živjeti u svijetu i ići u crkvu, ali to je za mene smrt jer nema vrline. A ovako ni tamo ni ovamo, vakuum.

o.Gavrilo- Ljuljaš se ko trska ili lišće platana…

- He-he.

o.Gavrilo- Smej se ti, ali to ti je tako.

- Od muke, oče…

o.Gavrilo- Ma kakve muke, brate P., kad je Srbin Crne Gore pokleknuo? Vazda je bilo čojstvo i junaštvo za Krst časni i Slobodu zlatnu, a bilo je i izdajica koji su izdali veru pradedovsku I lozu nemanjićku.

- Danas ih puna Crna Gora. Ako nam se Mitropolit za Srbiju preseli, nadrljali smo. No Božija volja…

o.Gavrilo- To nije njegova i nije naša volja, već Božija volja.

72. Duhovni razgovor o.Gavrila sa bratom Filipom

- Pomoz Bog!

o.Gavrilo- Bog blagoslovio, brate F.

- Ne znam kako da počnem ovaj razgovor. Već danima me muče rđave misli.

o.Gavrilo- Misli dolaze kao vetar i njih se ne može zaustaviti, ali se može boriti protiv njih. Treba ih molitvom odagnati. Koliko Vam je godina, brate F.?

- 17, sad će 18. Ali ove misli su tolike nepodnošljive da je to strašno. Vrijeđaju Boga… Ne mogu da spavam noću zbog njih.

o.Gavrilo- Kako si došao na naš Skype program?

- Preko sajta manastira Lepavine.

o.Gavrilo- Ideš li redovno u crkvu?

- Da, ali razmišljam da prestanem, jer bolje je ne ići nego ići sa ovakvim rđavim mislima.

o.Gavrilo- Da li pohađaš veronauku?

- Ne, imao sam je u osnovnoj školi. Koliko težak grijeh mišlju može biti?

o.Gavrilo- Sigurnije je biti u lađi crkve, manja je opasnost po pogibelj duše.

- Bojim se da je moja već pogubljena, bojim se da su ovi moji grijesi neoprostivi.

o.Gavrilo- Misleni gresi nisu tako teški kao oni učinjeni.

- Nisam siguran…

o.Gavrilo- Postoje pokajanje i ispovest.

- …ponekad misao može biti jednaka učinjenom djelu.

o.Gavrilo- Pada se i ustaje.

- Teško je to razumjeti. Ipak ja najbolje znam koliko mi tesko padaju te misli. Ja se Bogu molim svakog dana.

o.Gavrilo- Gospod je došao i stradao radi grešnika.

- Nekad čak i pretjerujem u tome, ako se može pretjerati u molitvi. Ipak ne treba moliti za svaku sitnicu. Postoji li neoprostiv grijeh, toliko veliki da ne može biti oprošten?

o.Gavrilo- Molitva je za dušu potrebna kao vazduh za život tela. Čovek ne možeda živi bez vazduha, tako ni duša bez molite. Kroz molitve mi opštimo sa Gospodom, Ocem našim Nebeskim koji nas je stvorio i život nam dao.

- Znam, ali bojim se da ja više ne postojim za Gospoda.

o.Gavrilo- Još si ti mlad da bi tako duboko mislio o gresima…

- Vidim ja da Vi mene ne shvatate ozbiljno.

o.Gavrilo- …ali greha se treba čuvati, i izbegavati ih.

- Nisam ja tako mlad.

o.Gavrilo- Shvaćam ja tebe.

- Ja jednostavno mira.

o.Gavrilo- Brate F., možemo nastaviti za pola sata…

- Sutra ću Vas ponovo kontaktirati, jer za pola sata neću biti ovdje.  Čujemo se sutra, oče Gavrilo.

Pregleda: 5655