Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom Mirom A-   A+  

Oče, velika radost mi je i čast sa Vama da razgovaram.

o.Gavrilo- Na duhovnu temu…

- Živim u Pragu, imam 40 godina. Crkvi sam se okrenula kad nam je došao sveštenik, a takođe posle životne prekretnice, građanskog razvoda. Nisam ni znala da postoji nešto kao crkveni brak. Sada znam da sam grešila, ali godine su prošle i ponekad dođe stanje očaja, jer nemam decu ni brak, pa tuga stegne. Ispovedam se i pričešćujem, ali sve se vraća u krug. Majka me gleda, nju to takođe muči, i to mi je krivo. Imate li za mene duhovni savet? Krstila sam se u 35. godini života, hvala Gospodu na Njegovoj milosti. Zovem se M…

o.Gavrilo- Sestro M..., idite redovno u crkvu na bogosluženja i razgovarajte sa sveštenikom o duhovnom životu - to je najbolja veronauka.

- Dobro, oče, hoću. Idem u crkvu svake nedelje, Gospod me drži ovih poslednjih godina. Naš sveštenik ima porodicu i mislim da neće imati mnogo vremena za nas, ali možda grešim. Kako da probudim u sebi ljubav prema Bogu i ljudima? Ne verujem da mene neko može da voli, naravno osim Gospoda i Njegove Presvete Majke. A ni ja nemam ljubavi.

o.Gavrilo- Savetujem Vam da čitate Sv. Pismo i žitija Sv. Otaca i savremenih podvižnika.

- Dobro, oče, hvala za savet, činiću tako. Hvala što ste mi posvetili pažnju. Uzela bih slobodu da Vam se javim još koji put.

o.Gavrilo- Radovaću se Vašem javljanju za dušekorisni razgovor.

- Mojoj će duši sigurno biti od koristi, evo i sad sam se malo isplakala dok sam Vam pisala, što znači da se i duša malo očistila. Hvala, oče.

o.Gavrilo- Radujem se i ja ako sam pružio reč duhovne utehe.

- Jeste, pružili ste, a sad je na meni da se trudim u čitanju, što se nadam da ću ispuniti uz Božiju pomoć.

o.Gavrilo- Sa blagoslovom Božijim, za uspeh u duhovnom podvigu i za revnost po razumu.

- Revnost po razumu, da li to znači da ne preteram, a takođe i da ne čitam premalo? Ne znam kako sebi da nađem meru.

o.Gavrilo- Pa, kao kad domaćin ode na njivu da okopa kukuruz i da počupa korov. Kad oseti umor stane, odmori se i onda nastavlja dalje da obrađuje svoju njivicu, da bi donosila bogat rod. Znači, sve umereno, ništa preterano. Srednji put je zlatan put.

- Dobro, oče, tako ću raditi. Ovaj primer neću zaboraviti, kajem se što se ranije nisam trudila da sve to saznam.

o.Gavrilo- Nikada nije kasno. Za svako delo je važno početi, tako je i u duhovnom životu.

- Da, kad sam bila toliko nerazumna da počnem posle svojih 35 godina sa duhovnim životom, a sada mi je 40. Šta savetujete ženama koje imaju moje godine, a nemaju ni brak ni decu? Dva su puta spasenja. Ja imam dva kumčeta, da li su to moja duhovna deca? Mada sam loša kuma; možete li da zamislite mene koja sam tek ušla u veru, a u nju treba da uvodim takođe odrasle osobe?

o.Gavrilo- Uz Božju pomoć sve se postiže, samo treba hteti. I ne treba se osvrtati za sobom da bi se gledalo ono što je ostalo iza i što za dušu nije bilo korisno. Za činjenje dobra nikad nije nikad kasno. Ruke na plug i napred na delanje.

- Hvala, oče, ne samo što ste me utešili, nego i dali volju. Svako dobro od Gospoda. Ne želim više da Vam oduzimam dragoceno vreme, i ovo što ste mi posvetili je više nego što sam zaslužila.

o.Gavrilo- Gospodu hvala i Presvetoj Bogorodici, da ovaj duhovni razgovor bude na duhovnu korist i nazidanje.

Pregleda: 3961