Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom Tankosavom A-   A+  

 

*** Pomaže Bog, oče, blagoslovite! Upravo sam čitala rubriku “Odgovori duhovnika” i zaista je zanimljivo da jedan duhovnik okupi toliko duhovnih čeda preko skajpa i da se uopšte javlja na skajp vernicima gotovo u svakom trenutku dana i noći?

o.Gavrilo
- Bog blagoslovio, sestro Tankosava! Da, vrlo rado se javljam svima, kojima je potrebna duhovna pomoć. Smatram to kako svojim poslanjem tako i poslušanjem.

*** Izuzetno je interesantan razgovor sa bratom Dorotejem. Zanima me u koje vreme ste razgovarali sa njim i koliko je trajao vaš razgovor?

o.Gavrilo
- Eto, i ovaj razgovor je potvrda da ništa ne biva slučajno, postoji samo promisao Božija. Razgovor smo vodili jutros oko četiri sata. Kada sam se probudio, setio sam se da treba da pregledam neke duhovne razgovore, koji se redovno stavljaju na stranicu našeg sajta i onda sam video da mi se neko javlja. U to doba se javlja samo neko ko ima veliku potrebu za duhovnim razgovorom. Vidim, javlja se brat Dorotej, stupismo u kontakt i naš duhovni razgovor trajao je negde oko tri sata. Onda sam morao da prekinem taj razgovor jer je bilo vreme za pripremu za Svetu Liturgiju, a i brat Dorotej je morao da se sprema za posao.

*** On je izgleda tragao baš za Vama, oče, ali se ipak iznenadio da ste sa one strane virtuelnog neba baš Vi, otac Gavrilo Lepavinski? Zašto je na početku razgovora bio gotovo nepoverljiv?

o.Gavrilo
- On se očigledno dobro snalazi u virtuelnoj mreži, a onda ga je izuzetno iznenadilo da i ja preko skajpa kontaktiram kako sa duhovnim čedima, tako i sa otalim verujućim ljuduma i dajem odgovore na duhovna pitanja.

*** Imam utisak da je brat Dorotej verujući mladi čovek i, eto, baš je Vama želeo da ispriča za šta sve skajp koriste mladi, u čemu je i sam učestvovao, igrao igru mladosti, ali, slava Bogu, on je to radio da bi nekoga spasio, konkretno mladu devojku, koja je mogla da padne u najdublju provaliju, ne znajući šta čini u virtuelnim vodama?

o.Gavrilo
-Da, on je vrlo vešt i dobro barata ulaskom u virtuelnu paučinu preko interneta. Dobro je da je on verujući, jer kada je čovek verujući, onda može mnogo da pomogne drugima da udju u veru i da se tako spase. Tako je bilo i sa ovom devojkom.

*** Mnogo ste ga obradovali, oče, svoje oduševljenje i prijatno čudjenje nije mogao da sakrije, sada sigurno ponovo želi sa Vama da se čuje i da se vidi.

o.Gavrilo
- Jutros smo se upozali na ovaj virtuelni načina, a već malopre mi se javio i u razgovoru je izrazio želju da što pre dođe u Lepavinu, da se pokloni Lepavinskoj svetinji, Čudotvornoj Ikoni Presvete Bogorodice Lepavinske i da se upozna sa mnom lično i sa ostalom bratijom Lepavinskom. Koliko je njemu bio potreban taj noćašnji razgovor vidi se po njegovoj radosti, koju i ne želi da sakrije. Samo je rekao : „Oče, tako ste mi prirasli za srce“.

*** A kada smo kod te mlade devojke, gde su mladi pokidali toliko mostove prema Gospodu? I ne samo mladi?

o.Gavrilo
- Na žalost, njih niko nije ni naučio da idu Gospodnjim putem i da se čuvaju greha. Oni i ne znaju šta je to greh. To je kod većine mladih ljudi danas i u svetu i kod nas.

*** I Vi ste, oče, bili mladi, ali ste izgradili svoju dugačku, dugačku duhovnu lestvicu. Kakav je put bio do te gradjevine?

o.Gavrilo
- Ja sam rastao u jednoj patrijarhalnoj porodici na selu. Život na selu je jedno, a nešto sasvim drugo u gradu.

*** Sada ni sami ne možete da izbrojite koliko imate duhovnih čada. Možete li svima stići i pomoći, jer valja zasvirati i za pojas zadenuti?

o.Gavrilo
- Kada otac voli svoju decu, tu tad nema umora, tim pre duhovnu, jer oni su njemu od Gospoda dati, da se o njima duhovno brine i vodi ih ovim trnovitim stazama..

*** Da li će po Vašem mišljenju mladi spasiti svoje roditelje? Kakvo je Vaše iskustvo do sada? Vidim da se Vama uglavnom mladi obraćaju.

o.Gavrilo
- Tačno je da mi se mnogi mladi obraćaju… Svako je dorastao da se za sebe brine. Mora se prvo očistiti u svojoj duši, pa tek onda se može pomoći drugome. A to je teško. Puno je iskušenja.

*** Valjda zbog tih mladih vernika i onih koji tek ulaze u veru, Vaš duh je tako mladalački, tako vedar, tako prijemčiv i svi su gotovo odmah i bez rezereve stekli u Vas poverenje.

o.Gavrilo
-Da, jeste, ali, samo Gospod zna zašto je to tako.  Ja se samo trudim da svedočim onim, što mi je dato od Gospoda. A dat mi je talant i ja moram da ga umnožim, jer će se to od mene i tražiti kada dodjem na Sud Gospodnji. . To važi i za sve. Svakoga će Gospod pitati koliko je umnožio svoje talante, koji su mu darovani od Njega Samog, ili ga je možda zakopao u zemlju. Zato svaki duhovnik, iguman, episkop, starešina uopšte treba da prepozna talante svojih poslušnika monaha, koje je sam Gospod darovao tim talantima, pa da im omogući umnožavanje svojih darova Božijih, naravno, kako za spasenje svoje duše tako i mnogih drugih. Jedna pročitana reč ili izrečena u pravo vreme može da spasi nekome i sam život. Kada mi Gospod pokaže da neko ima neki dušekoristan dar, ja ga uporno prosto teram da to ne zakopa, nego da se i sam iznenadi kakav dar ima, jer to je njemu lično na duhovnu korist, a i svima koji to na primer pročitaju, čuju, zapamte, primene… pa i samom duhovniku.  Veliki je greh sprečavati nečije duhovno poslanje. Zaista, nikada se ne zna da li makar i samo jedna reč objavljena na stranici knjige, interneta, časopisa, ili izgovorena, može da spasi nekoga. Jedna sestra je doktor nauka na elektrotehničkom fakultetu, a već je za naš sajt prevela oko 2000 duhovnih tekstova sa ruskog jezika. Potpuno je iznenadjena, ali je sada veoma srećna i oseća duhovnu radost dok ih prevodi i veliko smirenje.
Bogu se zahvaljujem i veoma sam blagodaran Njegovom Visokopreosveštenstvu Mitropolitu Jovanu, koji je prosto proročki blagoslovio kupovinu kompjutera u manastiru Lepavini. Ja sam se malo bunio i plašio sam se da mi ta „kutija“ ne remeti molitveni poredak, ali je Mitropolit insistirao na kupovini i upravo je govorio o velikoj mogućnosti misionarskog rada putem internet saobraćaja. Pošto je to bilo i poslušanje i blagoslov, bratija i ja latili smo se učenja i sada, Bogu hvala, našu stranicu posećuje dnevno od 500-1000 posetilaca. Svakodnevno se umnožava malo stado, koje traži duhovnu hranu, traži pastira.

*** Čitala sam i o Vašem Dnevniku, oče, to je jedna velika riznica. Kako se to kod Vas umnožava taj nektar iz Vrta Presvete Bogorodice?

o.Gavrilo
- Pa, eto, taj duhovni nektar sam poneo sa Svete Gore Atonske, i on još traje, a ako se umnožava, slava Bogu i Presvetoj Bogorodici što su mi podarili zdravlje da ja taj blagoslov, od Boga mi darovani, mogu da umnožim pa i da na svoju duhovnu decu prenesem.

*** Boraviti na Svetoj Gori može samo Hristov izabranik. Mnogi bi želeli da ih prime svetinje Svete Gore i da makar osete taj nektar, ali nije to svima dato?

o.Gavrilo-  Da, ali mi smo još ljudi na zemlji, i mnogo zavisi kako ko ispunjava dati zavet Gospodu...?

*** Vaši susreti sa ocem Stefanom Srbinom su od neprocenjive vrednosti? Kolika je samo njegova duhovna dubina, a vi mlad monah? A kako ste prali flaše u zoru pri izlasku Sunca na Karuljskim stenama Svete Gore? I, kako je to otac proveravao Vaše poslušanje?

o.Gavrilo
- Odlazeći često kod starca, mogome sam se od njega duhovnog naučio. Da, starac je proveravao i moje poslušanje, a poslušanje je jedan od najvećih zaveta jednog monaha. Otac mi je dao poslušanje da operem nekoliko flaša, i to da ih perem ispred samih pčelinjih košnica. To je već provera moga smirenja. Prekrstio sam se i poslušanje sam izvršio, ali ni jedna pčela me nije ujela jer, na Karulji su i pčele mirne i blagodatne. Pa, one su pčelice iz Vrta Presvete Bogorodice. A i otac Stefan se molio, znao sam ja to.

*** Čula sam pojanje oca Stefana, pevao je tropar Svetoj Trojici. Koji je to glas, oče? Kao da s neba dolazi...?

o.Gavrilo
- To je anđeoski glas, a karuljski napev. To je zbog čistote življenja oca Stefana Karuljskog i neprekidnih molitava. Na ovom linku može da se čuje pojanje oca Stefana i da se vidi njegova isposnica na Karulji.
http://ca.youtube.com/watch?v=U5y9QyU2rZQ&feature=related

*** Koliko ste pešačili da biste došli do isposnice oca Stefana?

o.Gavrilo
- Ne puno, oko 2 sata.

*** Da, Vas je otac Stefan voleo kao svoje duhovno čedo, a kako su prolazili neposlušni?

o.Gavrilo
-Mene je uvek sa radošću dočekivao, kao najrođeng sina i duhovno čedo, jer ja sam njemu bio u svemu poslušan. Neposlušne otac nije voleo. Znao je i vrata da im zatvori i tu razgovora daljeg nije bilo. Bilo je tu mnogo iskušenja, ali sve u cilju da bi se ti neposlušni popravili i naučili poslušanju.

*** Otac je voleo i cveće i životinje. Kako ste Vi videli tu ljubav monaha isposnika?

o.Gavrilo
- Kakav je bio njegov život na tom svetom mestu, pun ljubavi, tako se otac i odnosio prema svemu, i prema ljudima, i cveću, i životinjama. Gajio je cveće, družio se i pričao sa pticama, imao je dve košnice pčela i mačka Caneta. To je bila cela njegova ekonomija.
Mi, koji smo boravili kod oca po nekoliko dana, mogli smo da vidimo ne samo ljubav očevu prema tim biljkama i životinjama. Tu se videla jedna uzajamna ljubav. Ptice, ta beslovesna bića, toliko su volele oca Stefana, sletale su mu na ruke, ramena, glavu. On je sa njima razgovarao, pevao im i one njemu. A mačak Cane jednom skoči i pojede najumiljtiju pticu oca Stefana. Otac mu odredi epitimiju, a to je značilo da mačak 40 dana ne može da izađe iz pećine. Otac ga je tamo hranio i pojio i mačak nije bio zatvoren, dakle, mogao je da izađe, ali on uopšte nije izlazio punih 40 dana.

*** Interesantno je da je mačak pojeo najumiljatiju pticu oca Sefana. Pade mi misao da mačak nju nije pojeo što je bio gladan, nego što je bio ljubomoran što se ona toliko umiljavala ocu. 

Oče, otac Stefan Karuljski, po promislu Božijem sahranjen je u monaškom groblju manastira Slanci, nadomak Beograda. Ovaj manastir jeste metoh manastira Hilandara. Šta kažete za bogatstvo Beograda što je otac, rekla bih sveti otac Stefan, sahranjen u manastiru Slanci? Da li ste videli grobnicu gde je otac Stefan sahranjen?

o.Gavrilo
- Otac Stefan još nije projavljen kao svetitelj. Da bi se neko proglasio svetiteljem, mora da se dogodi neko čudo na njegovom grobu.
A, mesto gde je sahranjen otac Stefan, video sam na jednoj fotografiji. Kada sam se malo više udubio, u mislima rekoh sam sebi:  „Pa, ovo mi izgleda kao da je starčev grob na Karulji“. Tako mi se stvori slika, jer video sam da je je njegov grob na nekom skromnom mestu kao i sve drugo što je oko njegovog groba, ono kamenje, one košnice. Po mom rasuđivanju vidim da ništa ne biva slučajno. Beograd je zaista dobio veliki blagoslov što je telo takvog podvižnika, kao što je bio otac Stefan sa Karulje, sahranjeno baš tu. Eto, više od 40 godina traje njegov monaški i podvižnički život na Karulji i to je sada veliki blagoslov za verni narod grada Beograda i za manastir Slance. Kada bi znali vernici kako je starac živeo svetim životom, dolazili bi stalno na njegov grob, palili sveće i polagali ili čak sadili cveće, jer je starac mnogo voleo cveće i velike molitve uznosio gajeći ga na vrletima Svete Gore.

Kada spomenusmo manastir Slance i blagodat koju zadobi manastir i verni narod Beograda, setih se kako je za vreme jedne posete Njegove Svetosti Patrijarha Pavla Slancima otac Andrej, iguman manastira, iz velike ljubavi prema Njegovoj Svetosti, zapitao: - „Vaša Svetosti, blagoslovite da Vas nešto pitam. Kada jednoga dana za to dodje vreme, i Vi dušu svoju svetu predate Gospodu, da li biste prihvatili da Vaše sveto telo bude sahranjeno u manastiru Slanci?“

Njegova Svetost Patrijarh Pavle, po prirodi duhovit čovek, sa osmehom kratko odgovori: - „Šta, oče, ti bi da me unovčiš?“ Svi se slatko nasmejaše.

Eto, to je veličina Njegove Svetosti, koji je znao čisto srce oca Andreja i želju njegovu, jer u manastiru Rakovici u Beogradu nalazi se grob Patrijarha srpskog Dimitrija, dok se grob Patrijarha Geremana nalazi u crkvi Svetog Marka takodje u Beogradu.

Isto tako, u davna vremena u Italiji je živeo jedan podvižnik, koji je činio velika čuda za života. Jednom je boravio u poseti jednoj svetinji i toliko je narod počeo da dolazi u tu svetinju da ga vidi, da ga čuje, da se duhovno obogaćuje, i toliko su ga svi zavoleli, da je neko od vernog naroda predložio da tog podvižnika ubiju, samo da bi i dalje ostao kod njih. To je, naravno i čudno i smešno, ali eto, to biva… Naravno nisu ubili podvižnika, jer to sigurno Crkva nije dozvolila, ali čoveku, pa i verujućem, svašta padne na pamet, makar to bilo i iz velike ljubavi…

*** Sveta Gora je velika svetinja i samo odabrani Hristovi vojnici mogu da hode i da borave na njoj. Kako ste Vi, oče, ovladali umnom molitvom, da li ste sa Isusovom molitvom najbliži Bogu?

o.Gavrilo
- Kada monah na monašenju daje zavete, on tada dobije brojanice, koje predstavljaju duhovni mač, koji će da ga podseća na tvorenje umne molitve. Umna molitva nikada ne prestaje i nikada ne presušuje, jer um treba da je neprekidno zaposlen Isusovom molitvom: “Gospode Isuse Hriste, pomiluj me (grešnog)”. A, kada se dostigne najviši stepan u tvorenju umne molitve, monah i kada legne da spava, molitva teče… Molitva, dakle, teče i u snu, pa, kada se monah probudi, on oseća kao da je bio u nekoj oazi mira gde ga je posetila blagodat Božija. A, taj mir, koji je zadobio neprekidnom molitvom Sviše, od Svevišnjega, širi se i obuhavata sve što je oko njega.
SLIKA

*** - “Oči ovog oca, koji je često gledao tavorsku svetlost, uistinu su bile preobražene tim iskustvom. Ovu promenu je bilo lako i lepo videti”.
“Postoje trenuci kada uopšte niste kadri da poželite nešto: tada vam se oduzima dar govora i osećate nezatomljivu potrebu da tražite molitvenu pomoć i blagoslove. To se da iskusiti na Svetoj Gori Atonskoj. Desi se da se ne molite, već da tražite molitveno zastupništvo”.

*** Svetogorski monasi odista živeći u toj velikoj svetinji, vremenom postaju primer pravog monaštva i nama deluje da svi monasi treba da budu baš takvi. Kako je moguće i u svetu održati taj mir?

o.Gavrilo- Kod Svetogorskih monaha ne postoji ni “Dobro jutro”, ni “Dobar dan”, niti „Dobro veče “. Od njih ćete najčešće čuti: “Dobro trpljenje“, “Dobro bdenije“, „Dobar raj“, „Dobar kraj...”

Boraveći 13 punih godina na Svetoj Gori Atonskoj, osetih i ja tu molitvenu usrdnost i blagodat, istina, nekad više, nekad manje. Najveća usrdnost u tvorenju umne molitve dešavala mi se u periodu od 1978. do 1982. Znači 4 pune godine. Nikada, pa ni sada nisam zapostavio umnu molitvu, ali, u svetu očuvati taj kontinuitet jeste malo teže. Veće su zemaljske brige, kao i svakodnevne obaveze, koje traže da se po redosledu izvršavaju.

*** Oče, šta Vas je najviše krepilo u tvorenju Isusove molitve?

o.Gavrilo
- U to vreme sam čitao svetootačke knjige i knjige savremenih podvižnika, blagočešća, u kojima je pisalo o bavljenju UMNOM MOLITVOM.  U tvorenju ISUSOVE MOLITVE, mnogo mi je pomogla knjiga “KAZIVANJA JEDNOG BOGOTRAŽITELJA SVOM DUHOVNOM OCU”, zatim druga knjiga od Arhimandrita Jeroteja Vlahosa “VEČE U PUSTINJI SVETE GORE”, koju sam čitao na grčkom jeziku, jer još nije bilo srpskog prevoda te knjige, kao i mnoge druge duhovne knjige.

*** Hvala, oče, na razgovoru! Blagoslovite i pomjanite. Neka Vas Gospod i Presveta Bogorodica čuvaju i sačuvaju na mnogaja ljeta! Amin, Bože daj!

o.Gavrilo
-Bog blagoslovio! Laku noć!


Pregleda: 4643