*** Pomaže Bog, oče, blagoslovite! Oče, kako da se riješim svojih grijehova? Što se više Bogu molim, sve me više napadaju, a onda ja počnem da tonem u greh. Ja imam dobru volju da postanem bolji čovek, ali ne znam kako?
otac Gavrilo - Bog blagoslovio! Moraš imati veru u bolje sutra, ali još bolje je odmah prionuti na trud da bi zadobio mesto kod OCA NEBESKOG kada nas bude pozvao k Sebi.
*** Oče, dajte mi neki savet kako da se trudim? Ima već duže vreme kako razmišljam o tome da idem u manastir, ali ja ne znam da li je to poziv od Boga ili mi nečastivi ubacuje te misli, pa da propadnem i u manastiru i u svijetu.
otac Gavrilo - Koliko je tebi godina, brate? Imaš li porodicu?
*** Imam 36 godina, oženjen sam, ali, na žalost, nemamo djece.
otac Gavrilo - Kako misliš da ideš u manastir kada si oženjen?
*** „Ko ostavi oca, majku, ženu i dijete Hrista radi, zadobiće Carstvo Nebesko“. Oče, zar nije tako pisano? Imam osećaj da je ovaj svijet postao besmislen i da je možda jedina mogućnost da se čovek spase odlazak u manastir.
otac Gavrilo - Ali, ako supruga ne da pismenu saglasnost za razvod braka, po manastirskom ustavu ne prima se takav čovek za iskušenika.
*** Nije problem što se tiče supruge. Pitanje je da li sam ja spreman za to? Plašim se da ne posrnem?
otac Gavrilo - Pa, svuda se može pasti, i u miru i u manastiru... Samo to zavisi od toga koliko je ko jak i da li zna svoj cilj u životu, zbog čega bi ostavio svet i stupio u manastir?
*** Cilj mi je da se očistim od greha, da živim po Božijim zapovijestima i da posvetim svoj ništavni život našem Gospodu Bogu. Kad čitam svetootačke knjige i vidim kako su se sveti Oci podvizavali i ipak smatrali sebe grešnima, onda se ja pitam kako ja grešnik da se spasem?
otac Gavrilo - Dobro bi bilo da jedno vreme provedeš u nekom muškom manastiru kao gost, pa da tako probaš i da vidiš da li bi ti mogao posvetiti svoj život Gospodu u monaškom podvigu.
*** Oče, hvala Vam što ste našli za mene grešnika malo vremena. Zbogom i blagoslovite.