Duhovni razgovor oca Gavrila sa bratom Stefanom A-   A+  

*** Hristos Vaskrse! Pomaže Bog, oče, blagoslovite! Upravo slušam Radio „Svetigoru“ gde gostuje otac Radomir, urednik „Pravoslavlja“. Javljam Vam se jer upravo pominju i pozitivno ocenjuju Vaš razgovor sa fra Damirom.  

otac Gavrilo - Vaistinu Vaskrse Gospod! Bog te blagoslovio, brate Stefane. Vidim, donosiš nam dobru vest?

*** Sinoć sam slušao Radio „Blagovesti“ i lijepo je što vršite katihizaciju preko interneta. Mislim da je za naš narod jako važna tema „O PONAŠANJU VERNIKA U HRAMU BOŽIJEM“.

otac Gavrilo - Ti si mi najmlađi analitičar za Radio „Blagovesti“...

*** Oče, ma ne bih ja da budem analitičar, naročito se ne bih usudio da vršim analizu Vašeg rada, znači rada duhovnika koji je 47 godina u monaštvu, skoro kao vladika Vasilje. Tako da nisam ja analitičar, nego pozdravljam Vaš rad, o kome se na daleko čuje. Ja zaista ne želim da budem analitičar, nego monah, kada za to bude došlo vrijeme.
 
otac Gavrilo - Rekao sam analitičar u pozitivnom smislu, jer si ti upravo o veronauci preko interneta rekao onako kako si osećao, pozitivno i duhovno, jer taj osećaj ti iznutra govori. Vidiš, postoje cvetovi prirodni i veštački. Oni mogu biti identični i čak i iste boje i oblika, pa ipak velika je to razlika.  
A, u kojoj emisiji si na Radio „Svetigori“ slušao moj duhovni razgovor sa fra Damirom?

*** To su samo radio uključenja. Tu se javljaju sveštenici iz raznih krajeva zemlje i objašnjavaju, na primer, o obnovi hramova, o novostima iz svoje eparhije itd.

otac Gavrilo - Znači, gost je bio otac Radomir, urednik Pravoslavlja? Interesantno, oni obično stave u arhiv svaki razgovor sa svojim gostima koji gostuju na radiju, ali ja to sada ne mogu da nadjem.

*** Da, govorili su o elektronskim dokumentima i stavovima Crkve po tom pitanju, i negde u okviru tog razgovora pohvalno oceniše Vaše komuniciranje sa fra Damirom.
 
otac Gavrilo - Možda pominjanje tog razgovora u emisiji nije prošlo cenzuru, pa zbog toga nije sačuvan u arhivi. Ko zna, možda bi to uticalo na rejting...? Medjutim, taj razgovor će ući u knjigu, koja se već priprema za štampu.

*** Oče, da li Vam se fra Damir i dalje javlja?

otac Gavrilo - Ne, nije mi se od tad nikako javio. Možda je i on pod cenzurom...? Mislim da je potrebno više slobodne reči i mišljenja i slobodne medjuljudske komunikacije, jer na ovoj kugli zemaljskoj, bez obzira na različitosti, ipak zavisimo jednih od drugih.

*** Da, oče, kako Vi kažete „Svako revnuje na svoj način“, ali, jedni bez drugih nikako ne možemo. Mi smo udovi Hristovi i jedan bez drugoga ne možemo kao što ni srce ne može bez pluća, a ni pluća bez srca, i opet, ni srce ni pluća ne mogu bez mozga. Svi smo povezani Božijom ljubavlju.

otac Gavrilo - Ma koliko da č o v e k pravi granice zbog različitosti, moramo da imamo na umu da sve nas jedno Sunce greje i da svi ljudi na planeti Zemlji jedan vazduh dišu, a taj vazduh je Bog dao svima podjednako, i svi se radjamo na isti način.

*** Upravo o tome što ste sad rekli, oče, gledam na ovom blogu vatopaidi.wordpress. Tu se vidi sveti novomučenik Turčin i to sa turbanom...To je ta bezgraničnost Božije ljubavi, ali i neke graničnosti i granice, koje su ljudi postavili.

otac Gavrilo - Svi se rađamo iz ljubavi, osim onih koji se veštački oplođavaju. Tu nema ljubavi, jer to ide preko kompjutera. Ta deca se ne rađaju iz ljubavi već neprirodno i ta deca neće biti prirodna već protivprirodna. Takav će im i život biti.

*** Moja mama kaže da takva deca nastaju kao hibridni kukuruz s kojim se i plemenite svinje bore...? Da, danas je obesvećena svetinja rađanja kao kamen temeljac života i čovjekovog bića, jer se u ljudsko biće uselila apatija i bunt prema Bogu i prema ljudima kao i prema cjelokupnom od Gospoda stvorenom svijetu. Narušava se zapovijest Božija koja kaže: „Rađajte se i množite se!“ Sve katastrofe koje se dešavaju su plod čovjekove gordosti.

otac Gavrilo - Današnji naučnici, kada bi mogli da uhvate nekog vanzemaljca i njih bi radi naučnih eksperimenata ukrštali sa ljudskim bićima, ali, pošto vanzemaljci nisu ljudska bića, već demonske spodobe, u tome ipak nauka neće uspeti.

*** Naravno, jer tu nema blagoslova Božijeg, a sve što je bez blagoslova Božijeg jeste trulež i smrt.

otac Gavrilo - Sve što je van ljudske prirode, i zapovesti kako je Bog odredio da živimo, jeste ništavilo i bolest. Još će se više umnožiti raznih bolesti, a leka protiv tih neotkrivenih bolesti neće biti. Neće ga moći pronaći, jer su to duhovne bolesti. Onda će pokušavati da tu bolest smiruju sedativima, kako bi se čovek bar malo umirio, ali to će biti samo trenutno i samo će kratko trajati. Već vidimo kako se često dogadjaju mnoga samoubstva, jer ti ljudi nemaju Boga u sebi i ne žive po Božijim zapovestima, a i daleko su od ljudskog morala.

*** Uzrok svih bolesti jeste nepokajani grijeh. Najgora kategorija grešnika je nepokajani grešnik, jer on direktno buntuje protiv Boga i to je jedan vid hule na Duha Svetoga, koji je neoprostiv grijeh
 Možda se neki i sjete pokajanja, ali ako ih prije toga prevari smrt, onda vremena više nema. Čovjek koji ne želi Boga i Crkvu Božiju, on je pod vlašću satane, koji mu daje samo smrt i bolest, ali čovjek to ne vidi.

otac Gavrilo - Mnogi su duhovno oslepljeni pa ni u večni život ne veruju.

*** Oče, čak i među teolozima ima konotacija da duša nije besmrtna, kao i sličnih jeretičkih tvrdnji. Ja mislim da se sve to dogadja zbog greha gordosti.

otac Gavrilo - Da, taj teološki neporedak nastao je u telogiji zbog različitosti ljudskog umovanja i možda skretanja sa temelja Svetog Pisma, ne držeći se predanja Svetih Otaca.

*** Mnogi se ne drže Svetog Pisma kao osnove, ali i prije Svetog Pisma nemaju čvrstu vjeru u Gospoda. Mnogi se drže forme ne znajući da je suština bitnija i svrsishodnija. Patrijarh Pavle je jednom služio Svetu Liturgiju na pozornici u pozorištu.

otac Gavrilo - I, da li se nešto dogodilo posle toga? Možda su prvo osveštali to mesto pa je posle osvećenja služena Sveta Liturgija, jer ako nema u blizini crkve, može na svakom čistom mestu da se služi Sveta Liturgija, samo da se ima antimins.

*** Da, antimins je osnova služenja Svete Liturgije. Antimins se može staviti na bilo koji čist sto...

otac Gavrilo - Da, da, može i pod drvetom da se služi Sveta Liturgija, samo ako je takva potreba.

*** Poznat nam je i onaj slučaj kada je sveti vladika Nikolaj Velimirović bio u logoru Dahau. Bio je Vaskrs i sveti Vladika Nikolaj i drugi pravoslavni sveštenici služili su bdenije po sjećanju. Tada se okupilo dosta logoraša. Ovo sam pročitao u jednoj od Vladikinih knjiga.

otac Gavrilo - Liturgija se može vršiti i na stadionu ako ima mnogo vernika da prisustvuju na Službi Božijoj.

*** Najsrećniji bi bio vladika Grigorije, kada bi na stadionu služio Svetu Liturgiju.

otac Gavrilo - Pa, mogao bi. U Trebinju ima mnogo verujućeg naroda, a i posle Svete Litirgije mogao bi da organizuje neko sportsko takmičenje...

*** Oče, pokazivao sam Vam neki dan slike sa sportskog Vaskršnjeg turnira. Mislim da je lijepo što vladika Grigorije okuplja mlade i djecu oko sebe. Djeca su budućnost i Sam Gospod je rekao da djeca priđu Njemu jer je Hristos bezgrešan, a i dijete je po crkvenim kanonima bezgrešno do 5. godine svog života. Možda ovo za bezgrešnost ne mora bukvalno to da znači, ali to je neko pravilo, ili običaj...?

otac Gavrilo - Da, video sam, i to jedan novi vid okupljanja vernika, ali bi bilo dobro posle završenog turnira da se održi dobra propoved. Vladika Grigorije baš nadahnuto i lepo propoveda, njegove besede su upečatljive i ljudi to pamte jer su teološke, a razumljive.
Vladika Grigorije je mlad, a ima smirenje i to je primio od svog vladike Atanasija.
Ima on i urođeno smirenje bez da nekoga kopira, ali koje je dobio i kroz čitanje i proučavanje Svetih Otaca. A mi smo daleko od živih primera. Ima ih, ali retki su. Mogu se samo sresti na Svetoj Gori.

*** Baš tako, oče.To je dar Božiji. Svi imamo različite talante, ipak bi trebalo da svi stremimo ka smirenju kao stubu hrišćanskog života i cjelokupne hrišćanske ličnosti.

otac Gavrilo - Imamo dosta i jurodivih!? To se da primeti, a naročito u periodu prelaska iz XX u XXI vek.

*** Ja mislim da je jurodstvo najveći podvig, tačnije, podvig koji traži najviše odricanja.
Naročito ih ima po Rusiji. Koliki je to podvig govori samo to kako oni trpe zimu, od -80 stepeni na sjeveru Rusije, do Moskve gde bude i po -40. Ti podvižnici su potpuno suzbili gordost. To su veliki ljudi, svetitelji, koji su cijelim svojim bićem odbacili satanu i prihvatili Hrista.

otac Gavrilo - Tačno je to, ali ima raznih vrsta jurodstva.

*** Kažu da je i otac Stefan Karuljski ponekada bio jurodiv?

otac Gavrilo - Da, on je bio sav u jurodstvu.

*** Voleo bih da mi Gospod daruje da makar malo njima podražavam. Blagodarim, oče, na izdvojenom vremenu. Svako dobro od Gospoda i molite se Bogu za mene grešnog. Laku noć, oče, blagoslovite!

otac Gavrilo - Bog te blagoslovio i laku noć. AMIN!

Nedelja Žena Mironosica, 2009. godine

 

Pregleda: 4660