Duhovni razgovor o.Gavrila sa bratom Slobodanom A-   A+  

*** Pomaže Bog, o.Gavrilo!

 

O.Gavrilo - Bog blagoslovio, brate Slobodane, doboro došao! Kako ste našli naš sajt?

 

*** Hvala Vam beskrajno na Vašoj poruci. Za sajt mi  je rekla moja rođaka iz Leskovca.

 

O.Gavrilo  - I tako vi dođoste do manastira Lepavina na ovaj virtuelni način.

 

*** Da i kad sam video prezentaciju nisam mogao prosto  da  verujem.

 

O.Gavrilo  - Zbog čega niste mogli da verujete, kad je svima dostupna ova virtuelna paučina , za nju nema granica na svim prostorima zemaljskim.

 

*** Toliko lepih tekstova, toliko lepo predstavljeno da dodiruje dušu. Toliko truda da sve to bude baš za nas urađeno, da možemo da osetimo Vaše misli i želje za nas.  Granice ne postoje za  internet, on nas spaja, ali nije dovoljno da postoji internet. Treba da postoje ljudi koji se trude da  baš taj internet ima  i svoju pozadinu ljudsku da bi imao smisla.

 

O.Gavrilo  - Smem li brate Slobodane znati koliko ste godina u Atini ,koje  vam je zanimanje i da li ste oženjeni?

 

*** Srce će mi iskočiti od sreće  oče Gavrilo što ste me počastvovali da sa mnom pričate! 

 

O.Gavrilo - I ja se radujem da mi se neko na ovaj virtelni način javio iz Atine.

 

*** U Atini sam 6 godina i radim u fabrici  lekova kao hemičar. Bio sam dete sa 15 godina starosti kada sam prvi put poželio da budem "hemičar" i da pravim lekove, da pomognem ljudima. Imam 49 godina i oženjen sam.

 

O.Gavrilo  -Znači dobro znate grčki, a da li vam je supruga grkinja?

 

*** Grčki sam naučio kažu prilično dobro. Taj jezik  je baš lep. Supruga nije grkinja, naša je srpkinja. Imam dvoje dece iz prvog braka i jedno dete iz drugog braka. Sa mnom živi još jedno dete od moje  sadašnje supruge iz prvog braka.

 

O.Gavrilo - Većina naših koji žive u Atini oženili su se grkinjama, pa su  mnogi zaboravili svoj maternji jezik, svoje običaje i svoj mnogostradalni rod srpski, na sreću ne mogu da kažem da su svi ,nađe se po neki i koji nije.

 

*** Možda svoje običaje nisu nikad ni naučili, pa im lako bilo da "zaborave".  Grkinje se mnogo razlikuju u odnosu na naše žene po karakteru i teško ih je prihvatiti. Obično grci žene naše devojke jer su lepe, poslušne a i ne traže mnogo. Grkinje se od malena "obučavaju" od svojih majki i pripremaju za brak.

 

O.Gavrilo - Imam ja tamo jednog prijatelja koji se oženio grkinjom, ime mu neću pominjati, ima dvoje dece a ni reč na srpskom ne znaju da izgovore.

 

*** Da, to je veliki problem, pogotovo ako se ne trudi da deca nauče naš jezik. Moje treće dete ovde je petu godinu sad ima tako reći devet godina, zove se Matija i zna srpski da priča, više razume nego što govori,ali je vrlo teško da uči, jer je puno vremena sam , tj. u školi i sa društvom. Retko čuje srpski  a i nastava u školi je jako obimna i zahteva puno učenja. Dakle srpski uči od nas kad sluša kako razgovaramo u kući, a i od babe i dede kad dođu u goste.

 

O.Gavrilo - Da , verujem da je to problem kod ljudi koji žive van svoje rodne grude.

 

*** Ja sam dobio  jaku želju da naučim srpski po drugi put. Učeći grčki jezik shvatio sam da malo poznajem srpski . Naročito kad čitam Vaša obraćanja i razgovore sa ljudima, vidim koliko je bogatsvo u tim rečima, mislima.....

 Ljudi su stalno raspoloženi da prave  i vide problem, a retko da ih rešavaju. Ja mislim a neznam koliko sam u u prvau, da je bilo koje mesto na zemlji -  mesto u kojem se trebamo organizovati i biti svoji, s Bogom u duši i nema onda nikakvih problema. A sve se može ako se to želi istinski. Neko nauči i govori 10 jezika, a neko ne može ni svoj maternji. Nije na meni da to tumačim, samo kažem da ta muka rodne grude je muka koju i sami pravimo.U rodnoj grudi pričamo svoj jezik, pa se puno puta " ne razumemo".

 U svakoj reči je moć, zato je važno znati koristiti reči. Ako ih ne razumemo i ne dolaze nam u glavu, onda je to bacanje reči u prazno. Rodni jezik je zato najvažniji i treba se negovati, jer se na njemu  najlepše može sve iskazati. 

Hvala Vam poslali ste mi i Vašu sliku da vas mogu i očima videti. Jeste li dolazili do Atine, Oče?

 

O.Gavrilo - Za vreme moga prebivanja na Svetoj Gori u vremenu od 13 godina, mnogo sam puta dolazio u Atinu. Brate Slobodane, da privodimo kraju naš večerašnji dušekorisni razgovor do sledećeg nastavka.

 

***  Hvala Vam oče Gavrilo, volim Vas puno i želim Vam mnogo dobrog zdravlja.

 

O.Gavrilo -  A M I N

Pregleda: 4224