Duhovna besjeda o. Gavrila A-   A+  

Sada da Vam kažem moju najveću muku od koje me strah da ne poludim. Dobio sam sedam dana godišnjeg odmora i krenuo na poklonički put, planirao sam da provedem nekoliko dana pod Ostrogom, a poslije da odem do o. Joila da mi bude duhovnik. Dogodilo se to da smo prvu noć konačili pod otvorenim nebom ispred gornjeg manastira, bilo je dosta ljudi, ja i drug smo došli predveče i krenuli da se poklonimo kivotu, ali su nas neki momci vratili jer je bilo kasno. Prespavali samo vani kao i mnogo naroda. Negdje oko 2-3 sata probudila me je krika neke đavoimane djevojke i to me je strašno uznemirilo. Ujutro sam krenuo da se poklonim kivotu i uhvatio me je nemir, bol u želucu, i drhtanje zuba. Već evo tri godine idem jednom godišnje da se poklonim svecu i uvijek na radost i kajanje, a ovo me je toliko ražalostilo, vratio sam se pred sami ulaz, nisam mogao da izdržim. Kad sam sišao dolje ona je počela ponovo da urliče i sve me je to omelo.  Nisam znao šta da radim, da li da idem o. Joilu (…) Sad mi čini da ni u crkvu ne mogu da uđem. Da napomenem da sam ispitivao fenomen ulaska demona u čovjeka - da li me je to prelestilo ili šta već?  U crkvi sam se i prije osjećao kao nedostojan svega svetog, ali sada je to toliko jako, misli mi naviru i uznemiravaju me. Šta da radim, kao da sam proklet. Savjetujte, oče, i pomažite, jer savjet i utjehu ne nalazim. Sve ću učinjeti što mi kažete. (Petar)

- Brate Petre, ovo ti je za utehu: kad sam živeo na Svetoj Gori, išao sam jednom duhovniku pa sam mu se žalio na svoja iskušenja kao što se ti sada žališ i pišeš mi o svojim iskušenjima. Njegov odgovor je bio kratak i jasan: po iskušenjima da se ravnamo - kao kad gledamo živu na barometru do kojeg se stepena podigla, tako po iskušenjima koja imamo da gledamo koja nam je mera u duhovnom životu; što su nam trud i želja za duhovnim životom veći, to su i iskušenja veća, i po tome možemo da se ravnamo.

Pregleda: 4081