Slavenka:Pomaze Bog oce Gavrilo.
o.Gavrilo: Bog blagoslovio sestra Slavenka.
Slavenka: Oce Gavrilo u molitvi sam svaki dan negdje prije ste me pitali da li sanjam svog muza, i sanjala sam ga tad ste mi rekli da to znaci da i on misli na nas, ali unazad tjedan dana nisam ga sanjala da li to znaci da on vise nemisli na nas? Da li je to znak da njemu nema povratka nama polako me napusta entuzijazam, pa sam vrlo nesretna. Kad sam bila kod Vas u manastiru uzela sam i svetu vodu i svaki dan se prekrizim s njom i molim se Presvetoj Bogorodici zelim vjerovati zato se i molim, ali nista, on se cak i ne javlja kako da steknem samopouzdanje? Molim Vas da mi pomognete nadam se da cete naci vremena za mene i dati mi poneki savjet, HVALA.

o.Gavrilo: Hoćete reći kako kako da steknete smirenje, kad čovek zadaje sebi neku brigiu da će sam da reši neka njegova goruća pitanja iz svog života bez Boga i Božje pomoći onda on nema mira jer se uzda u svoje sopstvene snage da će moći sve to da reši onda nema mira i spokojstva, a kada čoveka zadesi nevolja ne pita se zašto nego kaže zašto se meni to dogodilo, zašto zato da se ispravimo da budemo bolji da se nadamo i molimo se Gospod da nam da mir i spokojstvo.

Slavenka: Pomaze Bog oce Gavrilo. Hvala Vam na Vasem vremenu i sve to tako jeste, ali oce ja se molim Gospodinu Bogu nasemu i svim svetcima nebeskim za mir i spokoj, svako jutro i vecer sam u molitvi bit cu iskrena Vam oce i priznati Vam, da mi vrlo cesto ipak su u glavi misli da je i sam Gospodin digao ruke od mene......a uvijek nastojim biti dobra, prema svima, i prema bolesnima i prema onima koji trebaju samo nekog da ih saslusa, uvijek idem onim “dobro se dobrim vraca”. Nehvalim se oce ali sam ucinila puno dobrih djela i dalje cu biti za sve koji me zatraze pomoc uvijek oslonac ali nemogu a da se ne pitam pa zar nisam i ja zasluzila barem malo?

o.Gavrilo: http://manastir-lepavina.org/novosti/index.php/weblog
/detaljnije/kuca_puna_decjeg_smeha/ ova priča daje odgovor na mnoga pitanja skromnost a veliki blagoslov vidi se na licima na ovome lepom buketu kako su im ozarena lica.

Slavenka: Predivna prica, svaka cast i njoj kao majci i njemu kao ocu, i ja sam oce bila sretna dok smo se borili za svoju djecu sa suprugom, sve do onog trena dok se nisu umijesali drugi da nas razdvoje ali uz pomoc Vasu i vjeru u Gospodina i Presvetu Bogorodicu nadam se i vjerujem da cemo se mi vratiti na nas put sloge i zajednistva i da cemo opet biti sretna obitelj.

o.Gavrilo: Daj Bože u veri i nadi.

Slavenka: Ja vjeru oce imam, a i nadu.....sa svakim razgovorom s Vama i vjera i nada su mi vece....kad me obuzme tuga sjetim se Vas i Vasih reci.

o.Gavrilo: Ova fotografija sa ovom divnom i blagoslovenom porodicom najlepši pečat zapečaćeno u dubini mog bića od njih ibzbija neka neobjašnjiva lepota ko da su neka nebeska porodica jeste da su na zemlji ali žive po zakonu Božijim a kad je brak po blagoslovu Gospodnjeg neostrašćen brak za rađanje dece a ne brak da zadovolji telo već brak da se razmnoži ljudska vrsta oni ispunjavaju zapovest Božiju rađajte se i množite se i napunite zemju.

Slavenka: Ali oce nisu svi opet moram reci te srece da mogu imati djece.....ja sam morala dugo 9 godina cekati drugo dijete a zeljela sam ga puno prije.....i nikad nisam razmisljala drugacije nego da su djeca blago svijeta i da sam imala tu sansu u zivotu rodila bih ih.

o.Gavrilo: Ali danas koliko majke ubijaju svoju decu još ne rođenu u utrube svoje još do i sveta nisu ugledali to su deteubice.
Slavenka: Slazem se da je to nesto posebno strasno, i nema nista ljepse nego slusati njihov smijeh i gledati ih kako rastu ali je jako tesko danas pokazati im pravi put, jako puno nasilja je i u crtanim filmovima a da o drugom i nepricamo....ja nastojim svaki dan da razgovaram pogotovo s velikim sinom o svemu sto se desava u svetu ali ponekad ostanem bez reci...jednostavno neznam da mu odgovorim.

o.Gavrilo: Da takvo je današnje vreme uzima se pravo da roditelji vaspitavaju svoju decu rođenu ali ima i takvih roditelja koji i zlostavljaju svoju rođenu decu zato što u današnje vreme ima mnogo bolesnih ljudi da su i psihijatrije prepune da se nema mesta da ih sve smeste da ne čine to što čine slobodnim i poštenim ljudima.
Slavenka: Svojoj deci ja uvijek kazem nemojte ciniti nekom nesto sto nebi voleli da vama netko ucini....stvarno je veliko zlo ili neznam kako bi to nazvala uslo medju ljude....ali sve opet mislim da ima i jos uvijek onih dobrih postenih...normalnih.
o.Gavrilo: Bog vas blagoslovio i laku noć.

Pregleda: 3876