Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom Zoricom A-   A+  

Zorica: „Pomaze Bog, oče Gavrilo!”
o.Gavrilo: “ Bog blagoslovio sestra Zorice.”
Zorica: “ Blagodarim oče Gavrilo.” Ponekad oče, ako ne praštamo i sudimo drugima, npr. ako kažemo vidi ovaj krade, ili vidi ovaj laže, ili vidi šta rade ovi ljudi i mislimo za njih kako su loši i stalno tako mislimo i onda dođe čovek u neku muku i sam greši.”
Zorica: “ Da li nekad čovek tako mora da prođe neke stvari u životu teške da bi shvatio tako jednostavne stvari tj.  da ne sudi drugima i da ne mrzi, da ne upire prstom?
o.Gavrilo: „Ne sudi da ti se ne sudi.”
Zorica: “ Jeste oče.”
Zorica: „ A ja se pravim pametna isto nekad, a nekad, ma ne znam… ima nešto što me tako napadne pa da kažem i šta mislim i šta ne mislim i da uradim što ne želim i znam da tako ne treba i opet to uradim,i posle mi teško, al to nije strašno nego se nakupi tako i onda kada trebam da se ispovedim, pa ja više i ne znam šta sve trebam da ispovedim. Ne znam odakle da počnem, nema ni kraj ni početak.
o.Gavrilo: „ Od poslednjeg učinjenog do poslednjeg okajanog.”
Zorica: „ A muka me snašla oče svakakva i stalno me snalaze, sve jedna za drugom i onda tu kad mi je teško, onda me đavo tera da ja mislim da drugačije ne može, nego da nešto moram, da moram za život da se borim, a ovamo opet kakav život, kad samo mi teže, teže mi zato što nisam radosna, nisam slobodna nego zarobljena. Ko u tamnicu i gde god krenem ne može.
Zorica: “ Izbavio me Bog koliko puta ne znam ni ja sama. Ne znam ja ni da pricam više kako je i kako je sve zato što mi mozak kao da ludi. Onda se ja isključim i ne razmišljam, ne slušam mozak. Joj, oče ne znam ni ja šta da kažem sama. Ja sebe ne razumem i ne znam šta mi je, a nema nigde nikog, i tako radim puno, pa se umorim i sve me boli i onda spavam i sve tako… i nije mi lako. Malo pre sam izašla napolje i jako je lepo; mir i tišina i vazduh lep i nešto se obradovah i dođem eto i javim se vama, i vi meni hvala Bogu. Oprostite oče ako ja tako svašta pišem, teska sam mnogo i jako teško pričam, ne znam da objasnim rečima mnogo toga.
o.Gavrilo: „To se sve otera molitvom i vedrinom.”
Zorica: “ Hvala oče Gavrilo, idem ja da se molim i da zahvalim Bogu! Mnogo ste mi pomogli oče, e da možete da me sad vidite.
o.Gavrilo: “ AMIN. „
Zorica: „Amin.”

Pregleda: 3758