Duhovni razgovor o.Gavrila sa bratom Petrom. A-   A+  

brat Petar:- Dobro jutro, oče moj Gavrilo.

o.Gavrilo:- Bog blagoslovio, brate P.

brat Petar:- Oče, je li normalno da imam mesijanske misli, misli da sam odabran od Boga da budem svetitelj i slično? Ili je to đavola? Te misli dolaze od moje vjere, jer imam osjećaj da mogu mnogo toga da učinim u Bogu.

o.Gavrilo:- Brate P., pazi se da ne padneš u prelest. http://manastir-lepavina.org/novosti/index.php/weblog/detaljnije/saveti_duhovnika_i_odgovori_na_svakodnevne_nedoumice_verujuih_ljudi/

brat Petar:- Sve mi je jasno.

o.Gavrilo:- Otkud ti ta misao? Izgleda da je od levog…

brat Petar:- Mene je strah te misli. Kada bih se očistio od grijeha i više ne griješio… Ovako se smirujem, jer se sjećam grijehova svojih. A kada bih se očistio od grijehova svojih i živio čisto, u postu i molitvi, ko zna šta bi onda bilo.

o.Gavrilo:- Tek bi tada postao visokouman i izgubio bi smirenje, ali to ne znači da i dalje živiš u gresima, nego se suzdržavaj i čuvaj da ne padaš u njih, i čisti se pokajanjem.

brat Petar:- Pa toga me i strah. Vjerovatno zato po milosti Božijoj ovoliko i padam. Ali našao bih ja smirenje, gledao bih djela svetih i očajavao nad time kakav sam. I uz duhovnika, ako se sluša, bilo bi dobro. Ali nekako imam osjećaj da bih mogao mnogo ljudima da pomognem. A to može valjda svako ko se od srca predaje Gospodu. Možda otuda I te misli. Kod Vas je, oče, kao u ranim vremenima, sve javno.

o.Gavrilo:- Smirenjem i dobrim primerom se više postigne nego oratorskom veštinom, prefinjenim rečima…

brat Petar:- Tako su meni kad sam počeo da čitam Bibliju govorili: što to čitaš, ništa se tu ne razumije. A meni sve nekako jasno. I svako moje mišljenje se uvijek poklapalo sa mišljenjem svetih otaca.

o.Gavrilo:- Tim ljudima su nerazumne reči Sv. Pisma zato što su u grehovnom mraku.

brat Petar:- Dobro, neke duboke priče kao ona o deset djevojaka, ili o sijaču, ali tu pomaže Vladika Nikolaj. Ali najvažniji je taj osjećaj bliskoosti istine kada se čita Sveto Pismo, radost i mir.

o.Gavrilo:- I ti svojim primerom pokazuj i duhovno ulje uvek imaj u svetiljki.

brat Petar:- Samo dobar duhovnik, poslusanje i ići će to. Sve je u duhovniku, svaki napredak. A meni prema ocu Momu dođu neke gadne misli, kao vidi vidi ga, on je loš sveštenik. Ja se čudim od koga to dolazi kod mene, pa se sjetih nekih primjera iz predanja i shvatih da ne slušam te glasove. Tako meni često bude kada se radi o nekom jakom duhovniku, prije svega onome koji će mi biti dušekorisan.

o.Gavrilo:- Samo ne menjaj duhovnika, sad hoću ovog a sad ću poći onome. Ne valja menjati lekara, jer onda bolesnik ostaje neizlečen; počnu se mešati lekovi pa dolazi i do trovanja, od toga još gore bude. Takve ti misli dolaze od nečastivog.

brat Petar:- Vjerujte da nema kvalitetnijeg od oca Mome.... Mozda i otac Benedikt, od koga imam strah, jer on kao da prolazi kroz moju dušu pogledom, kao da vidi sve mrlje duše i kao da zna budućnost moju. Ne mogu opisati, i strah i toplina odjednom se osjeća…

o.Gavrilo:- Traži ne čuvene nego smirene.

brat Petar:- Ja, oče, mislim da su njih dvojica baš smireni, osjećam to. Meni je otac Momo za sada najbolji kod koga sam bio.  Baš hoću to da kažem da ima smirenja.

o.Gavrilo:- A koliki su tebi do sada bili najbolji?

brat Petar:- Ja sam sada odlučio da slušam, barem tako mislim.

o.Gavrilo:- Koliko će to trajati?

brat Petar:- Vaše famozno pitanje za mene. Bilo bi dobro za mene da traje, jer mučim sebe i fizički ću oboljeti ako ne bude trajalo, a možda i umno obolim.

o.Gavrilo:- Čuvaj se, brate P., visokoumlja, to je najopasnija duhovna bolest koja se teško da izlečiti.

brat Petar:- Danas ću zvati ponovo oca Moma da mi kaže kada da dodjem..

o.Gavrilo:- Samo se može dobiti žuti karton. Koliko će to trajati?

brat Petar:- Oče, Vi me stalno to pitate, jer znate da sam ja ko vjetar. To je veoma nezgodno pitanje za mene

o.Gavrilo:- Koje? Što menjaš duhovnike?

brat Petar:- Da, ta moja neposlušnost, a Vi me to često pitate… A ja želim da se potrudim da traje....

o.Gavrilo:- Barem jedno duže vreme

brat Petar:- Sad sam se čuo sa majkom i ona vozi bicikl i ide na plažu da se kupa. Zamislite to. Ja da se okupam sada u bolnici bih završio…

o.Gavrilo:- Ti bi se razboleo zato što si nežnog zdravlja i galofano dete. Ona je zdrava što te nije dojila majčinom mlekom, a ti si bolestan I bez otpora na prehladu što te je hranila galofakom.

brat Petar:- A šta je galofak?

o.Gavrilo:- Koncetrat ili mleko u prahu.

brat Petar:- Ne znam koliko me je dugo dojila, ali da sam bio pažen I mažen, to sigurno.

o.Gavrilo:- E zato si tako i nežan i razmažen i zato teško sebi nalaziš duhovnika. I sa Sinaja da nekoga za duhovnika uzmeš, brzo bi ti njega menjao. Samo oca i majku ne možeš ponoviti, a da možeš i to bi.

brat Petar:- Neću više menjati.

o.Gavrilo:- Ah, videćemo koliko će trajati. Ali ipak, pobedi sebe, budi poslušan, slušaj savete o.Mome.

brat Petar:- Nema, oče, ništa, ova moja neće da se bori za istinu i to je to. Ja hoću nju da spasim, ali nema tu ništa. A drugo iskušenje mi se već sprema, jedna djevojka pravoslavka voli mene i pati, jer vidi da ja patim sa ovom mojom....

o.Gavrilo:- Opet se ti vraćaš na staro, opet ti virus proradio

brat Petar:- Djevojka za svaku pohvalu. Ali to me opterećuje. Možda bi ona bila savršena žena za mene, ima vrlinu, ali ne vidim sebe u tome. Jednom volim ženu i neme više, to je pravilo koje imam za dušu svoju. Kako da volim čas jednu čas drugu?

o.Gavrilo:- Pa tako kao što i duhovnike menjaš.

brat Petar:- Nisam se ja zavjetovao ni za jednog duhovnika, jednostavno nisam mogao da nadjem, a i situacija mi je takva bila.

o.Gavrilo:- To je bolest mladosti, bolest koja progoni većinom mlade.

brat Petar:- Moj je problem što sam naučio da nikoga ne povredjujem i onda ja patim ako druge povredim i dok se sve ne riješi ja nisam ja.

o.Gavrilo:- Već si P. nemrko, sve bi hteo i na kraju ništa. Na kraju se nađeš na nekom pustom ostrvu sam sam sa sobom, bez ikoga i nigde. Samo možeš da gledaš u visoko nebo i duboko more…

70.

o.Gavrilo: Evo molitve pre čitanja Svetog Pisma: «Zapali u srcima našim, čovekoljubivi Vladiko, neprolaznu svetlost Tvoga bogopoznanja i otvori oči uma našeg da bismo razumeli tvoje jevanđelske propovedi. Usadi u nas strah Tvojih blaženih zapovesti, da bismo, pobedivši sve telesne pohote, živeli duhovnim životom, misleći i tvoreći sve što je Tebi ugodno. Jer si Ti prosvetljenje duša i tela naših, Hriste Bože, i Tebi slavu uznosimo, sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim i blagim I životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i u vekova. Amin.” Pre čitanja Svetog Pisma i nju pročitaj, i u Gospoda se uzdaj.

brat Petar: Hoću, oče moj… Planiram ponovo da se vidim sa o. Momom ove sedmice. (…) Oče, sinoć sam radio, tako da od pisanja nema ništa. Još su mi juče javili da idem na popis. To nije naš posao, da radimo popis. To Vam je kao kad se broje artikli u radnji, skeniraju bar-kodovi da bi se izvuklo stanje. Ja sam to glasno odbio. Rekao sam da po cijenu otkaza ne idem. To bi trebalo u subotu ili nedelju popodne da se radi. Ne mogu više na svoju dušu.

o.Gavrilo: Brate P., kako to pišeš nepovezano?

brat Petar: Moram to da Vam kažem, zato što nemam mira za pisanje. Rat je za dušu ovaj kapitalizam ili šta je već. Moram vidjet sa ocem Momom nešto drugo da radim. Da vidimo i da se molimo šta mi je činjet, ne mogu više ovako. Duša hoće duhovno, a svijet hoće svjetovno, da je uništi skroz. I tako sam se pobunio i rekao svima: neću na popis. Možete sjutra otkaz da mi date, na popis neću.

o.Gavrilo: Znači, gonjenje kao u prvim vekovima hrišćanstva. Ali čini mi se da ti baš nedeljom ne odlaziš u crkvu na bogosluženje.

brat Petar: I volio bih otkaz da mi daju, ali neće, jer izlazim kad god me zovu na teren popodne, ništa mi za to ne plaćaju… Oče, pa odem u manastir Savinu, ali se ne pričešćujem.

o.Gavrilo: Oni to smatraju kao da dobro činiš za dušu. Omogućuju ti da činiš dobro delo za dušu.

brat Petar: Meni je najteže u Savini što nikoga ne znam, to mi je toliko teško. U Risan planiram ići u nedelju, ali o. Momo je tada zauzet pa nećemo moći da pričamo. Mora on da me upozna kao što me Vi znate, pa da da terapiju… Kako mislite dobro djelo za dušu, to što radim popodne bez dinara? Znate šta su rekli u firmi, pošto ja malo pomognem jednoj ženi, bolesnoj čistačici? Ja prema njoj sve fino, uvijek pitam u firmi đe je Mare. Kažem joj za Crkvu i Boga, dam joj knjigu i neki poklon crkveni. I oni meni kažu jedan dan: da se ti nisi zaljubio u Maru? Zamislite! Ja kažem jesam! Kuda njihove misli idu, a ona mučenica, sva skrušena, dobra, nezlobiva… Sa zdravljem slaba, malokrvna, pa na posao kasni jer ne može da ustane. Pomenite je, oče, ako možete, zove se Mare. Oprostite za ovu konfuznu priču. Malo mi misli idu tamo-vamo i Vas zamaram. (…)

brat Petar: Oče, ima ovdje dosta filmova u nastavcima. http://www.youtube.com/watch?v=FS09hGfPz1U Digitalni anđeo II, ako ste čuli. Ko to pravi ne znam, ali ima tu smisla. Pogledajte ako imate vremena.

o.Gavrilo: To me uopšte ne interesuje, kojekakve fantazije niti sam gledao niti ću gledati. Nemam vremena za to, da ubacujem nekakve viruse u glavu.

brat Petar: U redu, oče, zanimalo me je Vaše mišljenje. I ja tako nešto slično mislim. Ovo je za prelešćene…

o.Gavrilo: Izgleda da su oni i izmislili tako nešto.

brat Petar: Ali je veoma popularno među mladim ljudima…

o.Gavrilo: Kad su i oni prelešćeni i ne mogu da razlikuju laž od istine. Ne svi, ima i istinskih vernika među mladima, koji se ne daju lako zavesti raznim izmišljotinama, onim što je za dušu nekorisno.

brat Petar: Samo dobar duhovnik i poslušanje, drugačije nema spasenja. I što više putovati po manastirima (i kupiti medovinu). Ja to nažalost ne mogu, jer neće da mi daju slobodno. Ali protivljenjem ću dobiti otkaz, pa ću onda moći da putujem. Barem neko vrijeme… Ja šefa sve slušam, stvarno, ali sada bi i drugi da šefuju i da me ubacuju u posao koji nije moj… E ne može!

o.Gavrilo: Ne daj se, brate P., pa kud puklo da pukne. Jesi li ti đetić Crne Gore srpskoga roda…

brat Petar: Osjećam se duhovno porobljen, telefon mi zvoni svaki čas, I kad sam kući. Ne može se i neću se dati.

o.Gavrilo: Budi hrabar i ne daj se.

brat Petar: Ja sam, oče, đetić i osjećam se Crnogorac. Mi smo drugačiji po karakteru od Srba iz Srbije. Inače smatram da smo mi jedan narod, a ovo što se dešava je đavolja volja da dijeli carstvo pravoslavno kako bi propalo… A mi ga dobro slušamo.

o.Gavrilo: Brani se molitvom. Jeste, kad je došao tuđinac da vlada.

brat Petar: Politiku ne volim, ćutim i o tome ne razmišljam. Vidim promisao Božiju, radi naših grijeha se sve ovo dešava. Slabi smo mi pravoslavci. I Srbija i Crna Gora su pod rukom tuđina, kao marionete, ništa se ne pitamo. Eto, još se Crkva Pravoslavna drži, ostalo sve palo, a i ona će da padne. Ne skroz, ali…

o.Gavrilo: Vera oslabila, a molitva tek tinja.

brat Petar: Sada kada imam duhovnika (nemam još skroz, ali imam), vjerujem da će me Gospod naći. I da ću ja naći Njegov put za mene… Nema sv. Vladike Nikolaja niti sv. Ave Justina, branitelja naše vere pravoslavne. Nema više ognjenih stubova. (…) Oče, zvala me direktorica. Ne samo da sam oslobođen popisa za vazda, nego hoće i da ulažu u mene, da mi finansiraju usavršavanje u informatici. To je dobro, ali ja želim da usavršavam duh u Bogu, da se bavim Isusovom molitvom, da imam Boga u srcu…

o.Gavrilo: Ovo prvo ne odbij, a od molitve Isusove ne odustaj i u njoj se usavšavaj.

brat Petar: Znači, ako to ne odbijem, moj život ipak ostaje u ovom svijetu. Ili Vi tako tako osjećate da ću ja ipak biti mirjanin…

o.Gavrilo:- Završi ti do kraja to što si započeo, da imaš crno na belo. Ti si pomalo nestabilan, često i brzo menjaš odluke. Čas bi ovo čas bi ono, čas bi se ženio čas bi u manastir. Čuvaj zagrejano mesto gde jesi i slušaj tvoje pretpostavljene koji misle o tebi i o tvojoj egzistenciji, kad si stekao poverenje kod njih. Poverenje si stekao poslušnošću, dobrotom, smirenjem i savesnim svojim radom na mestu na kojem jesi, a za sve ostalo nije kasno. Sve u svoje vreme i na svome mestu, biće po Božjem promislu.

brat Petar: Molite se za mene, oče, a ja ću kod oca Mome. Pa ako Bog da, za odmor da dođem k Vama. Ako me primate…

o.Gavrilo: Neka ti je blagosloven dolazak. Rado te očekujemo s blagoslovom Gospodnjim i čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Lepavinske i ispovednika Kodrata Lepavinskog

brat Petar: Direktorica mi je obećala odmor, tako da čim se bude moglo, do Nove godine ili poslije nje, imaću odmor od deset dana, pa me eto…

o.Gavrilo: Samo da imaš u vidu, brate P., da ja neću biti u manastiru od 11. do 31. januara. Za to vreme ću biti na rehabilitaciji u Banji Mlječanici, to mi je redovno vreme za rehabilitaciju.

brat Petar: Dobro, oče moj mili, ja ću najvjerovatnije poslije 31. Ili za Novu godinu tačno. Vidjeću…

o.Gavrilo: Kako ti bude odgovaralo, tako i uradi. Samo da je zdravlja i pameti zdrave.

brat Petar: E, to je najvažnije…

o.Gavrilo: Slušaj i poštuj starije, blagoslov Gospodnji se izliva i nagrađuje onoga ko ima smirenje i trpljenje. Samo pogledaj hronologiju od jutros kako smo počeli ovaj današnji duhovni razgovor - kako je sve išlo i šta se sve dobrog blagoslovom dobilo. I mnogošta se razbistrilo i radost donelo, na dan sv. ap. Filipa.

brat Petar: Da, jeste, baš je sve iz mog nesklada došlo u sklad na kraju priče danas. Slava Bogu, oče moj.

A M I N.

Pregleda: 6646