Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom Gordanom A-   A+  

- Oče Gavrilo, blagoslovite, piše Vam Gordana iz Jene.

o.Gavrilo- Bog blagoslovio, sestro Gordana.

- Želim da Vam se zahvalim na molitvama koje sam od Vas tražila pred kraj trudnoće, kada sam imala komplikacije. Na kraju je, Bogu hvala, sve ispalo dobro i čak ni doktori nisu puno hteli da komentarišu kako se to desilo. Prvo su mi rekli da će mi čim uđem u 37. nedelju izazvati porođaj i da se ne sme čekati, a na kraju sam se porodila čak dva dana posle termina i to prirodnim putem (a sa sinom je bilo carskim rezom). Oče Gavrilo, puno, puno Vam hvala, znam da ste me sigurno tada spomenuli u Vašim molitvama. Ja sam htela još davno da Vam se javim, ali bilo me je sramota da se javim a da ne dam nikakav prilog. Skoro tri meseca sam stalno pokušavala novac da pošaljem (za obnovu Manastira) i sve sam imala neke komplikacije u vezi toga. Sada sam pre malo više od nedelju dana konačno nešto poslala, ali rekli su da treba nedelju-dve za taj transfer. Nadam se da ste Vi dobro. I ja sam se Bogu molila za Vas i za ostale iz manastira. Htela sam nešto drugo da Vas pitam ako imate vremena…
Zaboravila sam da Vam kažem da mi se ćerka zove Maria i da je rođena 26. 8. 2008. Planiramo da je krstimo ovde u ruskoj crkvi krajem novembra. Mi smo prošle nedelje bili u crkvi prvi put posle porođaja i sveštenik je čitao molitvu ispred crkve za majku i bebu, i uneo je bebu u crkvu, a onda molitvu koja se čita posle 40 dana. Pitao je i za ime i po kome je dobila ime, ja sam rekla po Bogorodici, a on je rekao da u Ruskoj Crkvi jedino ne daju imena po Gospodu Isusu Hristu i po Bogorodici, pa sam onda rekla neka bude po Mariji Magdalini, pošto je ta crkva u koju idemo njoj posvećena. Ja za te molitve nisam ni znala, to u Novom Sadu niko od sveštenika nije spomenuo. I moj sin je kršten kada je imao četiri meseca (19. 9. 2006. pošto se zove Mihailo, pa je sveštenik predložio taj dan za krštenje, inače je i slava Eparhije bačke).

o.Gavrilo- Blagoslov Gospodnji i Presvete Bogorodice na Vašu porodicu, i Vaša deca da u zdravlju rastu, i kad odrastu da budu dobra i poslušna.

- Hvala, oče Gavrilo. Ja želim da ponovo posetim manastir Lepavinu, pogotovo zbog mog sina, za čije se zdravlje često plašim. Molim Vas, setite se da spomenete njegovo ime pred ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske. Takođe sam htela da Vas zamolim da spomenete ime jedne devojke iz Novog Sada koja ima rak dojke i nalazi su joj jako loši. Ona je arhitekta po zanimanju, jako je dobra devojka i jako je puno radila. Teško mi je palo kada sam to čula, pa sam pomislila da je možda nazovem (ne znam kakvo je njeno duhovno stanje, da li veruje u Boga)... Inače, kada smo bili u manastiru Lepavini molila sam se za Mihailovo zdravlje. Ne mogu da se setim, ali možda sam se i pomolila da dobijemo još jedno dete (iako sam tada mislila da je to skoro nemoguće zbog mog lošeg zdravstvenog stanja) i, hvala Bogu i Presvetoj Bogorodici, ubrzo se i desilo da ja ostanem u drugom stanju. U toku trudnoće sam se stalno molila i obećala sam Bogu da neću stati na dvoje, ako sve bude u redu i ako mi Bog da zdravlja, da rodim bar još jedno dete. Hvala, dragi oče Gavrilo, i oprostite mi što puno pišem, ali puno bih toga rekla i pitala Vas sa što manje reči, ali ne znam kako. Hvala i oprostite. Molim Vas, ne zaboravite mog Mihaila, a ja ću se truditi da decu vaspitam da budu dobri ljudi, da ne budu razmaženi i da rastu u Crkvi i da svi poštujemo Božije zapovesti.

o.Gavrilo- Dobro ste ovde napisali, ali ima još i to što naš narod neocrkovljen ne zna - kad se dete rodi, neko od ukućana ide u crkvu da sveštenik pročita molitvu kojom se znamenuje dete i sveštenik daje ime detetu koje nosi do krštenja, a koje može da ostane i posle ako se slaže kum, jer se u pravilu kum pita kako će biti ime detetu (ako se drži do kumstva, a ne kao danas: dete se još nije rodilo a roditelji već odabrali ime, i to ono koje nije crkveno). Takođe, tu je osvećena vodica nad kojom je sveštenik pročitao propisanu molitvu - obično se ponese od kuće u flaši od litar ili dva, i jedan stručić bosiljka, koji sveštenik stavlja u flašu sa vodom nad kojom je pročitana molitva. Voda se ponese kući i tokom 40 dana, svaki put kad se dete kupa, stavlja se po malo od te osvećene vodice koje se dobilo od ZNAMENJA.

- Da sam bar to znala ranije, oče Gavrilo. Ja sam to čula tek od sveštenika, a onda mi je u sećanje došlo kao da sam nekad davno tako nešto negde pročitala, ali sam bila zaboravila. A to za vodicu i sve kako ste rekli čula sam i ovde od jedne devojke iz Kruševca, kaže kod njih se tako radi, baš kao što ste Vi sada napisali. To nisam znala i u Novom Sadu nikad nisam čula da kum daje ime detetu, a puno puta sam čula da se to radi u Šapcu, Nišu i u drugim mestima u Srbiji. Ja sam sama dala ime i to, baš kao što Vi kažete, još dok se dete nije bilo ni rodilo. Muž se složio, a meni se nekako to ime svidelo. Važno mi je bilo i kad sam birala ime i za sina i sada za ćerku da bude biblijsko ime i da bude internacionalno, pošto se nikad ne zna gde će to dete živeti, pa da ljudi ne lome jezik oko izgovora. Sinu smo prvo bili dali dva imena, Mihailo Matija (pošto nikako nismo mogli da se odlučimo koje od ta dva imena da uzmemo), a kada je sveštenik rekao da ne treba da ima dva imena, onda smo se odlučili za Mihailo (pošto se meni tako zovu i otac, a i deda, mamin otac). Ja sam možda prošle nedelje trebala reći svešteniku da on predloži ime, a ja rekla ime prva, pa onda možda on nije hteo mene da uči, a možda i ne zna kako je to kod Srba, pa je onda u toj molitvi koju je čitao na ruskom i spominjao sv. Mariju Magdalinu. Bar sada znamo kako treba, a valjda će Bog da nam oprosti na neznanju.

Još samo nešto, oče. Moram priznati da sam ime izabrala zbog Presvete Bogorodice, pošto osećam da mi pomaže kada joj se molim za pomoć. Ali takođe, kada sam imala te komplikacije i kada su rekli da u bolnici moram da ostanem (to je bio petak), ja sam ih molila da ostanem kod kuće do ponedeljka dok mi mama ne stigne iz Novog Sada, da ne bi muž i sin ostali sami kući, jer je sin još jako mali (sad skoro dve i po godine). Oni su rekli da mogu, ali na sopstvenu odgovornost i da moram potpisati da su mi ponudili da ostanem u bolnici. Te nedelje uveče (tih dana sam i Vama pisala) zvala sam i mog duhovnika u Novi Sad i tog ruskog sveštenika i molila ih da se mole za bebu i mene. To je bilo 3. 8. 2008., a sutradan se slavila u toj crkvi sv. Marija Magdalina. Sveštenik mi je rekao da se ne brinem i da će sutra posle Liturgije svi zajedno da se pomole za nas. Tako sam ja tada opet pomislila da dete treba da se zove Maria. Posle toga je stvarno sve počelo da se popravlja i ja došla sa stvarima u bolnicu da ostanem, a oni mi rekli da ne moram da ostajem, nego da samo svaki dan dolazim na kontrolu. (…) Inače, htela sam još da kažem da to kod nas nisam viđala kao u ovoj ruskoj crkvi, da se svake nedelje posle Liturgije narod moli za nekog. Sveštenik uvek kaže da se svi zajedno sada pomolimo za nekog, kaže ime i onda čita molitvu, a narod učestvuje molitveno. Tako smo mi prošle zime prvi put slavili našu slavu Svetog Nikolu i doneli smo koljivo i kolač na osveštenje. Sveštenik je rekao da to nikad nije radio, pošto oni nemaju slavu, ali da je viđao u Srpskoj Crkvi i bilo mu je drago da očita molitvu i osvešta koljivo i kolač. To je rekao narodu u crkvi i pročitao naša imena i svi zajedno su se molili za nas, a posle svi prilazili da nam čestitaju slavu. Onda nam je neki stariji čovek, čini mi se iz Gruzije, poklonio ikonicu Sv. Nikole i akatist Sv. Nikoli na ruskom jeziku. Sve je to bilo jako lepo i još se sveštenik nama zahvalio da je i njemu bilo drago da po prvi put osveštava koljivo i kolač za slavu. 

Pregleda: 8479