Duhovni razgovor o.Gavrila sa bratom Petrom A-   A+  

- Oče, blagoslovite. Molim za savjet. Evo pisma koje mi je poslala ona djevojka što sam je vodio kod o.Mome:
“Dragi P., bilo mi je loše poslednjih nekoliko dana, ni sada nisam baš najbolje. Ipak, koliko sam mogla, čitala sam tekstove na sajtu koji si mi preporučio. Dopadaju mi se pouke i besede duhovnika, i tvoji tekstovi su divni, ti sve lepo razumeš, shvataš i kazeš. Molim se, ali padam u iskušenja pa pomislim kako mi to ne pomaže, pa se onda ljutim na sebe i tako. Stalna mi je muka i trud da ne budem potištena i da nađem utočiste u Božjoj ljubavi i nadam se izbavljenju. Kako si ti, brine li te nešto? Meni kad je teško ceo svet izgleda strašan, ljudi daleki i nedopadljivi. A ti si retki ljudski anđeo i zahvaljujem Bogu što mi te poslao.”

Ima li tu, oče, mjesta za zabrinutost da se ona ne zaljubi? Evo i moj odgovor:
“Iskušenja uvijek postoje, jer kada ne bi bilo iskušenja ne bi nam bio ni potreban Spasitelj Isus Hristos. Mi bismo bili savršeni i onda ne bismo živjeli na zemlji nego na nebesima, a zemlja je u vlasti kneza tame samog Satane, od tuda iskušenja za onog ko hoće da živi po Bogu i da se mijenja. Koliko samo ja u toku jednog dana padnem, ali se i pokajem i vidim svoje slabosti, tako da onda ne osuđujem više ljude koji su slabi, no vidim nad njima duhove demonske koji ih nagovaraju i vode samo u propast. Kao što mene isto napadaju, tako svakog od nas, samo neko ne zna da se odbrani, ne liječi se na pravo mjesto - u crkvi Božijoj… Ali najvažnije je ponovo čitati Jevanđelje i osjetiti Hrista koliko je velik i predati mu srce svoje, jer On kuca, kako sam kaže, stalno na vratima srca naših i čeka da mu otvorimo. Oprosti ako te ova moja priča gnjavi, jednostavno tako mi dođe i tako pišem. Brinu me mnoge stvari, porodica, put kojim da krenem u životu, a najviše moj grijeh iz koga pokušavam da se iščupam, ali zatrpan poslom i svjetovnim stvarima, nekako mi teško ide. Ujutro sam duhovno jak, poslije posla već sam slabiji i trebam da naučim kako sa tim da se izborim. Sveti oci kažu ko je poslom vezan za svijet, njemu su ruke vezane za duhovni život, a ko je oženjen i ruke i noge su mu u okovima. Zato mi je jedan duhovnik rekao: ne bi bilo dobro da se oženiš, - vjerovatno znajući kakav mi je duh. Kaže: tek bi onda bio festival kod tebe, - šalio se on… Inače ni zdravlje meni nije baš najbolje, čir, osjetljiv sam… No ne marim puno za to, jer Carstvo se nebesko trudom zadobija, i dobro je da je čovjek bolestan, jer je onda jači u duhu. A zdrav čovjek dovoljan je u većini slučajeva sam sebi… Moli se za duhovnika, raspitaj se o ženskim manastirima, idi malo i vidi gdje ti odgovara, zbliži se sa nekom monahinjom, pa da odeš 10-15 dana kod njih. Značio bi ti mir, jer ti je svijet izgubio smisao. Moli se Bogu da ti otvori put i biće otvoren, a slabostima i šaptanjem đavoljim ne dozvoli da se put zatvori, što svi mi činimo ponekad. Oprosti za greške u tekstu, pišem sa posla, svako dobro…

o.Gavrilo- Bog te blagoslovio, brate P. Tebe samo ako pogleda neka devojka, odmah ti se čini da se zaljubila u tebe. Kako to da ne pomisliš da te je ona pogledala kao duhovnog brata u Hristu?

- Oče, ovo što kaže anđeo i tako, svjetlost, njena nada… toga me strah.

o.Gavrilo- Ti im se po spoljašenjem izgledu odaješ kao produhovljena duša i da ćeš im duhovno pomoći. To su samo tvoje pomisli, kako sam ti rekao napred, ona te doživljava kao duhovnog brata.

- Ja sam se, oče, samo posavjetovao da pisanjem ne uradim nešto što ne treba.

o.Gavrilo- Ima nadu u tebe da ćeš joj pomoći u duhovnoj borbi, pomoći da nađe izlaz iz onoga što je muči, a ti odmah kao da se zaljubila u tebe.

- Dobro onda, oče, znači ja mogu njoj da pomažem. Jer osjećam njenu iskrenost i želim, koliko mogu. Naravno, odmah sam je uputio na vaš sajt… Kaže ona moja, ti si u braku sa o. Gavrilom, a ja njoj kažem: bolje bi i tebi bilo da budeš, a ne da se mučiš tu. Sa njom se ne gledam neko vrijeme, i ako se vidimo, nema tu ništa, odemo kućama i tako.

o.Gavrilo- Sada ti u njih gledaj kao na svoje duhovne sestre i odbaci grešne misli koje ti dolaze. Kada ti budu dolazile, odmah u sebi molitvu: GOSPODE ISUSE HRISTE, POMILUJ ME GREŠNOG.

- Tako nešto mislim, oče, a i radim. Hvala, oče moj, mislim da bi me drugi duhovnik izgrdio za nešto ovakvo, no Vi me očigledno dobro poznajete. Bogu hvala… Ujutro mi je um bistar kada se dignem, tada bih mogao da pišem, no jednostavno odem na posao, a da ustanem ranije lijen sam. Poslije posla je sve to nekako na silu, a ovih sam dana preopterećen i sve čekam da uzmem godišnji odmor. Uzdam se u milost Božiju da ću napisati priču o bludnom sinu. Idem sada na teren…

Pregleda: 3886