Duhovni razgovor o.Gavrila sa bratom Mihajlom A-   A+  

- Blagoslovite, oče.

o.Gavrilo- Bog te blagoslovio, brate Mihajlo.

- Hvala Vam što mislite na mene. Hvala Bogu, a i Vama.

o.Gavrilo- Kad ćeš, brate Mihajlo, na Sv. Goru?

- Sledeće godine, daće Bog svoj blagoslov. Ove godine sam išao po Srbiji, Crnoj Gori, na godinu se spremam za Svetu Goru, pa ako Bog da i Jerusalim. Planiram neke ruske manastire obići.  A do nove godine želio bih do vas doći.

o.Gavrilo- Hvala Bogu, da posle kad odeš u manastir ne postaneš monah skitnica, nego da pustiš duboke žile u jednom mestu, da budeš stabilan i primeran monah. No i od monaha skitača ima neke koristi, oni prenose vesti iz manastir u manastir. Makar postoji ova moderna tehnologija kojom se prenose vesti, kaluđerske su ubedljivije i istinitije.

- Čitam puno knjiga o raznim manastirima i isceljenima, pa bih ih volio obići. I inače me ne drži jedno mesto.

o.Gavrilo- A, i ti si od skitajuščih, ali se s godinama sve to stabilizuje. I za putovanja treba imati dar.

- Ako nije problem da pitam, prije nego što se zamonašim imam želju da osnujem porodicu. Da li je to greh? Nisam oženjen, a volio bih. Čekam Božiji blagoslov, jer sve je Njegova volja.

o.Gavrilo- Izaberi ono za čim te srce vuče. I jedno i drugo je put spasenja. Niti su se svi spasli u manastiru, niti su svi poginuli u braku. Izaberi ono što smatraš da možeš da nosiš. Gospod daje onoliki krst koliki ko može da nosi, i u monaštvu i u braku.

- Ja sam po prirodi tih i povučen, uglavnom provodim vreme sam. Volim prirodu, pogotovo da šetam u prirodi. Volim i decu; sva mala deca mi prilaze i igraju se sa mnom, čak i ona deca kojoj je teško prići meni prilaze na prvi kontakt, čemu se i roditelji čude. Uvek volim da pomažem svima. Neizmerno volim prvo Pravoslavlje, a zatim Srbiju. To sam ja…

o.Gavrilo- Brate Mihajlo, čini mi se da si ti kao na jednoj klackalici, sad bi jedno sad bi drugo. Neodlučan si, misli ti se vrzmaju po glavi. Sad bi u manastir, sad bi u svet. Dobro bi bilo da se odlučiš dok si mlad i zdrav kojim ćeš putem krenuti. Iskušenja ima svuda, u svetu i u manastiru. To je spoljašnjost, ali srce kazuje sve ono što se oseća unutra. Imaš sklonost ka tihovanju, usamljenosti i molitvenošću, a ta sklonost je bliže monaštvu.

- Ne pijem, ne pušim, ne pijem kafu. Uvek kažem neka bude Božija volja jer On sve drži u svojoj desnici. Znam da nisam kao ova današnja omladina, potpuno se razlikujem od njih. Verujem u Boga i tolika je velika ljubav moja prema Božijem carstvu da Vam to ne mogu rečima opisati. To jednostavno nosim u duši i srcu.

o.Gavrilo- Onda, put ka Sv. Gori i manastiru Hilandaru stazama Rastka Nemanjića - Svetog Save, prvog arhiepiskopa i prosvetitelja srpskog.

- Dosta sam čitao o Svetom Savi. Obišao sam Mileševo i druge manastire Nemanjićeve. U društvu me i zovu “monah”, jer stalno pričam o Bogu i Sinu njegovom Isusu Hristu. Daće Bog da se uskoro vidimo…

o.Gavrilo- Sada mi suze idu kad se setim Sv. Gore i man. Hilandara i mog boravka 13 godina u Bašti Presvete Bogorodice.

- Verujem da Vam je bilo prelepo, po onome što sam čitao i čuo o Svetoj Gori i vidio na slikama. Mogu samo zamisliti kako je tamo.

Pregleda: 3841