Duhovni razgovor o.Gavrila sa bratom Petrom A-   A+  

- Dobro jutro, oče, blagoslovite! Evo pisma sestre V.
«Kad dobijem tvoj mejl, ja prvo razmišljam o svemu što si podelio sa mnom i što si rekao, preporučio meni, a sad sam na poslu, pa eto, da se javim, jer kod kuće nemam internet a sutra ne radim.
Znam da je sve na meni, i da mi niko i ništa ne može pomoći dok se ja sama ne trgnem i učinim prvi korak. Ja sam to uradila, ali meni se čini da to sve sporo ide, sporo do mog srca stižu poruke koje dobronamernici šalju, sporo moja duša reaguje na znake koji joj se ukazuju i ponekad sam duboko razočarana u sebe zbog te nemoći da pređem taj put koji me deli od onoga što želim: mira i ljubavi, pre svega u Bogu. Prosto mislim da su neki ljudi talentovaniji od drugih da osete tu blagodat, a meni je možda izgovor slabost, mada ja ponekad, kad mi je loše nisam ni svesna svojih postupaka do kraja.
Dobro si rekao da mi je svet izgubio smisao, i sigurno je da sam zbog nečeg skrivila što je to tako. Već dve i po godine se trudim da napredujem, ali ja sam do sada samo išla unazad. Mnogo mi znači poseta ocu Momi i odlazak pod Ostrog i to je pomerilo donekle granicu moje izdržljivosti, zbog čega sam uverena da ima pomoći i da je samo treba tražiti i nalaziti dok ne budem dovoljno jaka da mogu sama da se oslonim na sebe, jer će tada i moja ljubav i vera prema Hristu imati dubinu koja će to održavati. Znam da se za to vredi boriti i trudim se da tako mislim kad mi je teško. Samo, problem je što je kod mene stanje promenjivo i za jedan dan se izmenja, kao vreme napolju, nekoliko godišnjih doba, nekoliko raspoloženja i stanja duha, što se teško podnosi. To mi je teško da objasnim, a niko se ni ne trudi slušati me. Hvala ti što mi pišeš, puno te pozdravljam. V.”

o.Gavrilo- Bog te blagoslovio, brate P. Posejao si seme na dobro tlo, sada je na tebi da se potrudiš i da dalje obrađuješ da bi dobar rod doneo. Kako je rekao sv. Serafim Sarovski: “Sej, sej, jer se ne zna na kakvo će tlo to seme pasti i kakav plodan rod doneti.”

- Meni vazda osmijeh poslije ovakvih Vaših riječi…

o.Gavrilo- Kakav, blažen i radostan?

- Baš tako. Kad čovjek ima u Hristu ploda, to daje snagu i jača vjeru… - I drugima može da pomogne!
- Tačno, to toliko mene hrani, a mislim i svaku hrišćansku dušu.

o.Gavrilo- I ne samo hrišćansku, već i svakog čoveka, koji je naš brat po Bogu Ocu Nebeskom, jer nas je On stvorio po liku i sličnosti Njegovoj, svakog od nas koji živimo na ovoj kugli zemaljskoj.

- Jeste, oče, samo ima ljudi koji su toliko zli da je to nevjerovatno. Ja takve izbjegavam, a vidio sam i Mitropolit, jer jedan takav čovjek je prišao da mu cjeliva ruku i Mitropolit je sklonio. Ima ljudi koji su, ono što bi se reklo, kao svinje, ne treba stavljati pred njih… Ne treba ih ni mrzeti.

o.Gavrilo- Da, ali se trebamo za njih Bogu moliti da i oni stanu na put pravi. Koliko je bilo grešnika u istoriji Hrišćanstva, pokajali su se, ispravili svoj život pokajanjem i živeli su životom u pokajanju, a danas ih slavimo i njihova imena unešena su u crkveni kalendar, među svim svetima.

- To jeste, meni bi lakše bilo, nekako mi se čini, da sam veliki grešnik, imam osjećaj da bih sve lakše prelomio. No, to je Božija volja da sam takav, vjerovatno bih bio ovakav kakav sam sada, a možda i neko ima od mene koristi ovakav kakav jesam. Evo šta sam odgovorio sestri V.
“Svako dobro u Gospodu!
Evo i ja sam na poslu, pa pokušaću da uhvatim malo vremena da ti nešto napišem. Ne znam šta bih ti rekao, u ovih par meilova sam ti rekao dosta toga što mislim i osjećam. Evo da se pomolim u sebi pa ako dođe inspiracija. Molim se… počinjem da pišem…
Jednostavno, život je takav, živimo u vrijeme koje je loše nastrojeno prema duhovnim vrijednostima. Duh ovoga svjeta (duh obožavanja truležnih stvari, slasti i strasti) je toliko jak u naše vrijeme da je potrebna grčevita borba prije svega u molitvi da čovjek pobijedi na tom svom putu. Duh svijeta je ušao i u crkve, duh ovog svijeta je svuda i teško je opstati. Mi, ako smo hrišćani pravoslavni, taj duh trebamo da pobjeđujemo, i to je prevashodno cilj naše vjere, jer dok ima ljudi koji se bore protiv tog duha ima i nade za ovaj svijet, a kad ne bude ljudi ili ih bude jako malo, doći će kraj ovog varljivog i lažnog svijeta. Sveti starci i monasi su govorili da će ovo naše vrijeme najviše biti prepoznatljivo po tome što će se ljudi okrenuti obožavanju tijela, strasti i slasti, za duhovne stvari neće da mare, a istinu neće željeti da čuju, jer je teška… A ti, V., samo se moli za istinu da ti je Bog da da je spoznaš, to je najvažnije. Pobjeđuj sebe i biće dobro, a kad istina počne da vlada tvojom dušom, tebi će sve biti jasno, i imaćeš snagu za dalju borbu…
I meni je velika radost što sam te upoznao, prije svega što vidim tvoju želju da se okreneš duhovnom, da spaseš dušu, i ako je to možda nesvjesno kod tebe, ti tražeći svoje zdravlje, naći ćeš dušu svoju, naći ćeš suštinu - sebe u Bogu - i biće velika radost… A ti ne znaš kolika će biti radost u onaj dan kad Hristos dođe, kad ovo zemaljsko prođe, a ja i ti ako izborimo bitku na ovoj zemlji, tamo se sretnemo u tolikoj radosti i ispunjeni Hristovom ljubavlju koja će da traje vječno. Neka to i meni i tebi bude cilj. Hristos po sredi nas! Svako dobro u Gospodu ti želim. P.”

o.Gavrilo- Brate P., lepo i nadahnuto i duhovno poučno! Kamenu vere!

- Pogordiću se, oče. Šalim se, ja sam to malo gore pričao o molitvi ne licemjerno, nego da njoj dam primjer da što god počinje prije da se pomoli.

o.Gavrilo- Gospod je s tobom!

- Možda izgleda malo licemjerno, razmišljo sam, ali nije, zaista sam se pomolio pred pisanje da njoj dam primjer kako i ona treba da radi.

o.Gavrilo- Sve što počneš - sa molitvom počinji!

- Hoću, oče, trudim se.

o.Gavrilo- Trud sa molitvom urodi rod!

- Bez molitve ništa, rod i ako ima, brzo uvene.

o.Gavrilo- Sadnica kad se posadi i zaliva vodom, odmah se prima i raste. I svaki posao, ako se sa molitvom počinje i suzama umiljenja zalije, biće uspešan!

Pregleda: 4431