Duhovni razgovor o.Gavrila sa bratom A... A-   A+  

 

- Pomaže Bog, oče.

 

o.Gavrilo - Bog blagoslovio.

 

- Nešto bih Vam rekao, a ne znam kako. Bio sam kod Vas u manastiru sa stričevićem R… . Bojim se Svete tajne ispovijesti, ustvari ne da se bojim, nego se stidim sebe zbog načinjenih grijeha. Mislim da nema grešnijeg čovjeka od mene. Prvi put kad sam čuo za Vas nešto mi je sinulo da ste SVETOGORAC i da me neće niko razumjeti kao Vi. Molio sam Boga dan prije nego što sam krenuo kod Vas u manastir da se uspijem ispovijediti, a ništa se nije desilo. Stidim se svojih djela i sam sebe. Mislim da moja čitava familija nije napravila grijehe koje sam ja napravio. I sad kad Vam ovo pišem ja se sav tresem, ako vjerujete. Najradije bih ispričao Vama, a znam da nisam dostojan ikakvog kontakta sa Vama.

 

o.Gavrilo - Ma, nema čega da se stidiš. Kako se čovek ne stidi greha kad ga čini, a Bog sve to vidi. Za načinjen greh bude od Gospoda opominjan, ako ne na ovom prolaznom svetu, a onda na onom večnom po zasluzi, ako ga smrt zatekne nepokajanog i neispoveđenog pred sveštenikom, koji je samo svedok kad se čovek ispoveda. Jer Gospod je tu nevidljiv za vreme ispovesti, i anđeo hranitelj je prisutan i onaj nepomjanik koji podstiče čoveka da čini greh, da ga pridobije za sebe i privede vrhovnom gospodaru i da ga pošalje na večne muke u Paklu, na adske muke koje su večne i neprolazne.

 

- Ne znam kako da se ispovedim, da li se spominje svaki grijeh u detalje ili samo vrsta grijeha? Najviše od svega bih volio kad biste me Vi ispovijedili.

 

o.Gavrilo -  Da, svaki načinjen greh se kazuje, ali ne i detalji ni kako je bilo dok je grešio, jer na ispovesti poneko i to kazuje, i to oni koji ne znaju šta je to ispovest ili se prvi put ispovedaju. Za ispovest doći ćeš jedan običan dan, kada se za to budeš rešio i bio spreman.

 

- Kod Vas? Svaki dan osjećam težinu grijeha. Baš kao što Sveti oci govore, osjećam se kao da sam teško obolio, a izgledam naoko zdrav. Najradije bih se ispovijedio odmah, samo da to ode od mene. Oče, Vi i ne znate koliko mi je drago što ste me udostojili da pričam sa Vama.

 

o.Gavrilo - Kako piše u Jevanđalju, “kucajte i otvoriće vam se, tražite i daće vam se”.

 

- He-he, milostiv je Gospod.

 

o.Gavrilo -  Za svaku zalutalu ovcu koja se vraća stadu Pastironačalnik Gospod se raduje i prašta zalutalom sinu koji se pokaje i na pravi put stane.

 

- Želim da živim dobrim životom, a uvijek nešto smeta. Dosta sam i gord, pa me Gospod baca u iskušenja i često padnem.

 

o.Gavrilo - Koliko godina imaš?

 

- 24.

 

o.Gavrilo - Obrazovanje?

 

- Srednja škola, vodoinstalater, ali nisam dobio diplomu. Nisam položio završni ispit.

 

o.Gavrilo -  Čime se trenutno baviš?

 

- Ja i otac zidamo kuću kod jednog Roma. Sviram gitaru u slobodno vreme. Volim da sviram, znam i da crtam, Bog mi je dao taj talent.

 

o.Gavrilo - Kojim se sportom baviš?

 

- Trenirao sam košarku tri godine, pa sam pre dve godine u Bijeljini trenirao boks, pa napustio. Sad retko kada da sklekove uradim, udebljao sam se.

 

o.Gavrilo -  Pa vidi se na tebi. Mislio sam da karatista, ali eto, nisam daleko otišao, boksom se baviš. Za tvoje godine dosta si krupan i razvijen.

 

- He-he, bio sam u prvom razredu karatista, kad sam bio mali. Krupan sam od rođenja. Kaže majka da sam imao preko četiri kile kad sam rođen.

 

o.Gavrilo -  Neka si ti živ i zdrav i da budeš dobar vernik.

 

- Hvala puno, oče.

 

o.Gavrilo -  A kako je tebi kršteno ime?

 

- A… . Jest malo čudno za Srbina. Roditelji su htjeli strana imena, međunarodna. Komunizam učinio svoje. Ja imam govornu manu od rođenja, mucam. Bio sam svugdje, slikali me doktori kad sam bio mali. Kažu da nema fizičkih poremećaja, kao brže mislim i sve vidim riječi koje ću već izgovoriti, pa dođe do zbunjivanja. Mada mi to i nema neke logike.

 

o.Gavrilo - Jeste čudno, tvome stricu ime R… , a tebi A… . Verovatno su ta imena kad ste se vi rodili bila popularna.

 

- He-he, da, ko će znati. Meni to i nije nešto važno. Oče, da li je grijeh praviti muziku i ubacivati duhovne pjesme ili tekstove?

 

o.Gavrilo - Verovatno na zabavama ne pevaš duhovne pesme.

 

- Ne pjevam, istina je. Oče, jesam li Vas ugnjavio? Sigurno niste pričali ovako čudno u posljednje vrijeme sa nekim. Znam da budem dosadan.

 

o.Gavrilo -  Nisi, brate A… , nisi ti jedini.

 

- Čuo sam od R… da opet idu iz Banjaluke kod Vas.

 

o.Gavrilo - Da, za manastirsku slavu Vavedenje.

 

- Je li mogu doći tada da me ispovijedite?

 

o.Gavrilo - Ne, samo jedan običan dan.

 

- Probaću, malo je problem za prijevoz, auto mi nije baš u najboljem stanju. Probaću naći nekoga, pa da naspem goriva. Snaći ću se. Sve u Božije ruke, pa kako da.

 

o.Gavrilo - Dođi sa bratom G… i R… , ako imaju auto

 

- Imaju, sad je baš na popravci, rade limariju.

 

o.Gavrilo -  Eto, sa stricem.

 

- Kad se budem ispovijedao, hoćemo li biti sami?

 

o.Gavrilo - Vi ste skoro vršnjaci sa stricom R… .

 

- Da, on je stariji koji mjesec. Ne pamtim datume, pa ne znam tačno.

 

o.Gavrilo -  Kad ste bili ovde primetio sam ja tebe kako me posmatraš onako ocenjivački.

 

- Molio sam Boga dan prije nego što sam došao da se uspijem kod Vas ispovijediti i da se ovako ispričamo, ali se to nije desilo, pa sam kontao: kako da se i desi kad nisam postio. Ja imam osećaj da Vi vidite u dušu čovjeka. Kad sam prvi put čuo za Vas, znao sam da ste posebna osoba na ovom prostorima.

 

o.Gavrilo - A to je bilo onda kad sam prolazio pored tebe, a ti si stajao između konaka i crkve.

 

- Nema kod nas puno jakih duhovnika kao što ste Vi. Da, i tada sam se tresao baš kao sada od stida zbog grijeha.

 

o.Gavrilo - Mislim ja, što me ovaj merka i i čudno gleda, ali tu smo sada gde jesmo, u Lepavinskoj svetinji.

 

- Eto, sad znate zašto sam Vas čudno gledao. Svi su išli kao u turizam, a ja sam baš išao jer osjećam potrebu.

 

o.Gavrilo -  I u virtualnoj paučini da o spasenju duše razgovaramo.

 

- Da, čudni su putevi Gospodnji. Ja mislim da u suštini i nisam loša osoba, samo me neće nešto život, pa često padnem i napravim grijeh. A opet, imam grijeha više od pola loših ljudi koje sam upoznao.

 

o.Gavrilo - Mlad si ti, tek u život krećeš. Budućnost je pred tobom.

 

- Ja se osećam tako staro kao da me sve u životu prošlo. Sad bih ja Vama pričao o svom životu, ali ima tako gnusnih i ružnih stvari da ne želim da Vas zamaram.

 

o.Gavrilo - Zato postoji ispovest i pokajanje, samo je potrebna odlučnost i odricanje od loših navika grehovnih. Pričaćeš kad budeš došao na ispovest. Pripremaj se dobro, da nešto ne zaboraviš i nemoj da se znojiš i treseš.

 

- Eto, i zbog govorne mane sam krenuo da se uništavam.

 

o.Gavrilo - Da privodimo kraju duhovni razgovor, pa ćemo opet nastaviti sutra u isto vreme.

 

- Važi, oče, idem i ja.

 

o.Gavrilo -  Bog te blagoslovio, laku noć

 

- Drago mi je što smo pričali. Bog blagoslovio i Vas, oče! Laku noć.

 

o.Gavrilo - Amin. 
 

Pregleda: 4638